СРЂ

296

СРЂ. — SRĐ.

Yas je krvav u obrazu, te su se od njega i kerovi prepali i stali zavijati kao o glavu — i bilo je tamo njemu o glavu, jer se bozja bila prevršila. — Misa dospjela i nestalo viđenja, pa se narod krsti i Bogu čudotvorcu zahvaljuje, jer je veiik i milosrdan prama stvorenju: — Koga je stvorio, nije ga zaboravio. U to Suljo Ijosnuo s konja i kotrlja se po ledini. Ivan će prama narodu: — „Kuga ! . . ." Prekrsti se Andrija: — „А jutros u znliom (sili) kao nejanjak (mladi vo)!. . ." I potegnuše ga kukama do ispod Okladnica i uvališe ga u jamu, da se svijet ne kuži. Na to će dumo prama Kati i Ivanu, a da cuje narod: — ,.Bog dužan ne ostaje. Bog mu prostio ! " I ovo je bio posljednji okuženjak u Grraeu, te i dandanas na Granču Kamenu, kao obilježje vječne pravde božje raste crna drača ...

Moja bol. Zvonimir Binički (Nikinci Srijem). Oluja bjesni, krši, lomi plače, A kiša pljušti, mutna voda prska, Oluja bjesni, a pjesma joj drska Diže se, ori sve jače i jače... Oluja bjesni... Gledam, gledam... Pusto... Mlaz mutne vode o moj prozor bije, A oko sneno vrele suze lije... I gledam, gledam: malakso sam, sust6. Starački kročim iznemog6 s truda, Bez svrhe, cilja, kud me noge vode, I plačem, plačem, smijem se кб luda. Na zemlju padam. Nadimlju se grudi, A moje srce nešto grize, bode.... I čekam, gledam, e li zora rudi.