СРЂ

BOG DUŽAN NE OSTAJE

295

A te su noći prenijeli na vrljikama trojicu i ukopali ih šulakom (tajno) na Okladnice. Umrli su kao dobri kršćani. Dum Matuško im dao red i pričestio ih u štipalici, pa onda zavrli uz Božje ime i majke Bogorodice, parčice Gradačkoga puka. Obršio je i Mato Butigan i Filip Vukasović u oči bijele subote. Fiiipa je jedinica Kata postavila na nosila, a Bog je eto sačuvao od kuge, jer joj je babo prvi iza Boga bio. Samo onaj zulumčar ne zna što je Bog ni muka na svijetu ., . Eto osvanulo Sveto Uskrsnuće, a nije veselo kao negda, jer s jedne božja, s druge vražja, ne mili insanu (čeljadetu) ni živjeti, a kamo li slaviti sarena jaja. Opet Bog pedepše, pa i pomiluje, ali je vražji čovjek gori od svake pogani i džinovske sile... Taki je bio i Suljo! Pop Matuško hoće da služi i da pjeva aleluja, da se narod pomoli Spasitelju, a da ga oslobodi od svake nadne i nenadne. Udario tri puta oćepenku (dasku ili klepetalo), te je visjela o hrastu, a to je obilježje, da će misa na pristup. Sulju ni na taj slavni dan sejtan (đavo) ne da mira, nego namislio da će podoravati niže Okladnica ispod crkve, pa natjerao na taj opaki posao Ivana pokojnoga Mata Butigana, a Katu da po brazdama diže okrašnicu (travurina kao troskot). Pop je eto i povisio (preko uzvišenja), pa se narod moli ispred crkve pod hrastovima, jer je matica uzahna, pa malo svijeta može u crkvu. Kad, danu! Dalo se pogledati Andriji Bjeloperi dolje na Okladnice i \idi golemu svijetlost nad Ivanom, kao da je žarko sunce zasjalo. Na rucelju (rala) sve gore zlatne svijećice, a Ivan s kopicom ispod pazuha krsti se i pjeva s anđelima, te su nad njim: „Gospodin je uskrsnuo Puku na veselje ..." Anđeli mu odpjevaju: „Aleluja, aleluja, aleluja! Hvalite Gospodina svi narodi..." Svak, ko je kršten i ufa u Spasitelja, to čuje i vidi slavno viđenje, a Suljo pobijesnio, te leti na paripu niz poije i uz polje.