СРЂ

838

СРЂ. — SRĐ.

Aligrettia. Protu bombardijera republika plaćaše 12 škuda po deset paola na dukat mjesečno; ostalim borabardijerima po 6 i 7 dukata (dubrovačkih srebrnili), barabantiraa pod kapetanora Grgurem Dubravčićem iz Senja po 6 groša na dan (groasi, po 40 ih na dukat), drugijem barabantiraa i ostalijem vojnicima po tri dukata. Vlastelinu kapetanu u Lovrijencu po 30 dukata mjesečno. Vrata gradska iza trešnje bjehu i obdan zatvorena. Nakon nekoliko mjeseca to se promijeni. U jutro bi mlađi vojnik otvorio vrata i donio ključe u tvrđu Leverin na Pločama, gdje su se brižljivo čuvali. U večer bi se vrata zatvorila nešto svečanije. Kapetan husara s nekoliko vojnika i s bubnjarom zatvarao je vrata gradska jedna iza drugih. Glavne straže bile su pred Lužom u gradu (kod Zvonika koji se vidi u slici na pročelnom listu Srđa), pred vratima od Pila i pred vratima od Ploča. Na svakoj straži bio je kapetan, nekoliko kapurala i više vojnika. Vitez Morgone iraao je osobitu ćeliju za službu i mogao je svaki čas doći da nadgleda i da vidi što se događa. Od te glavne straže na Luži više vojnika čuvali su knežev Dvor (vidi se na desnoj strani iste slike) a bili su na raspolaganje kneževo. Drugi vojnici i barabanti čuvali su tamnice u Dvoru, kojih je bilo više. * * * Za trešnje bješe nestalo mnogo blaga, novaca, trgovine, žita, ulja i druge robe privatne i državne, što ne bješe utamanila trešnja, nego bjehu prisvojili pojedini ljudi. Sem toga pojavljao se neposluh i svojevolja sa strane pojedinih plemića, ma i da se vlada brinula za red i oštro postupala protiv svačijih prestupaka, jer je bilo nekoliko objesne vlastele, koja nijesu osjećala pravu ljubav domovine ni dostojanstvo svog staleža. Ali vlada malo dana iza trešnje zavede pravdu protiv svih onih, koji su za trešnje bili razbili sanduke i magaze u velikoj divoni (carinari) (koja se vidi u sredini slike) i pokrali ili ne predali novaca ili trgovine iz drugih javnih spremišta ili blagajna. Između ljudi, na koje je bila pala sumnja, bješe i koji gospar. Krivci su kažnjeni zaplijenom dobara i petogodišnjim izgonom a jedan gospar osuđen je na šest mjeseca ta-