СРЂ

NAD GROBOM FRANĆESKA PETRARKE

361

Ovi stihovi, ispoređeni sa Dantovim, gdje je katonska sloboda, za koju se dava život, uzdignuta do simvola duševnog oslobođenja od grijeha, davaju паш naj jasniji izraz razlike dvaju doba i dviju poezija. Za prvo doba sloboda se stječe smreu, za drugo ona je početak života. Kako li je tek u pjesniku, manje starinskom, slavna ova manifestacija našega „ја", koja se pred feudalnošću i teologijom, voljnom, da ukroti i oslabi ličnost, uzdiže u izobilju svojili moći i u slobodnom širenju njiliovom osjeća sreću i dostojanstvo ! U tome oplemenjivanju i obožavanju čovjecanskog, Petrarka, pjesnik Laure, podudara se sa Petrarkom, latinskim piseem i filozofom. .... Renesansa je oglašena, ali Petrarka, građanin, iščekuje željno što skorije njeno objavljenje i izražavanje u štp prijatnijoj formi u Italiji slobodnoj, umirenoj i ujedinjenoj, koja će braneći i vojujući za slobodu biti svagda dostojnija njega i svojih velikih predaka.

Primjedba. U 6. broju ovoga lista, gdje je ugledao svijetla početak ovoga prijevoda, potkrale su se neke pogrješke, koje treba ispraviti ovako : mjesto „0110, što je čovječanstvo", (str. 270.) treba da stoji „опо, što je čovječansko" ; mjesto „cvijeoe se raspravlja" (str. 271.) čitaj „cvijeće se ispravlja" (,,i fiori si drizzano"); mjesto „sa stola Giottova" (str. 274.) čitaj „sa daske Giottove". Još na jednom mjestu treba da mjesto „u" (str. 272.) stoji „i" i mjesto „što su" (str. 273.) čitaj ,,što si". S. J. G.