СРЂ

GIOSUE CARDUCCS kao pjesnik. (nastavak)

Prof. W. bar. Ljubibratić.

Italija je imala malo pjesnika, koji su, kao Carducci, пеокаЦапи sacuvali svoju Muzu od pođlog laskanja i ulagivanja prama mogučnicima, koji su, poput njega, prezirali, da gnusnim i nepoštenim šalama rastjeraju brige onih, te misle, da je pjesnik tu, da ih zabavlja, a kao nagradu za to da pobira mrvice, koje padaju sa njihova raskošna stola: 11 poeta, o vulgo sciocco, E ne meno e un giarđiniere Un pitocco Che il sentiere Non e gia. che 1' altrui mense De ]a vita co '1 letame Via con lazzi turpi e matti Utilizza, e cavolflori Porta i piatti Pe' signori Ed il pan ruba in dispensa E viole lia per le danie. Pjesnik je, po njegovom nazoru, marljivi radnik, koji spra\lja mačeve i oklope za slobodu; koji plete vijence za pobjedu; koji zgotovlja urese i nakite za ljepotu. Pjesnik radi E per la libertade Ecco serti di vittorie Ecco spade Per la g-loria Ecco scudi di fortezza : E diademi a la boilezza. Vjeran ovim uzvišenim nacelima o plemenitoj zadaći pjesnika, mogaše Carducci o sebi reci, da samo dvije strasti uznemirivaju njegovo srce, boreći se za prvenstvo: iskreno poštovanje ljepote i žarka ljubav za slavna djela: Due voglie, anzi due furie, entro il cor mio Seggon, Felice, e a me di me 1' impero E contendono e strappano : desio Che di bellezza nacque, e vie piu altero Di egregie cose amor. Vidjeli smo, kako se oholi republikanac poklonio dražesnoj ljepoti kraljice Margarete, kako je proslavio plemenito srce, uzvišenu dušu one, koja više nego kraljiea, bijaše majka naroda svoga: A te da verdi mugghianti pascoli, da biondi campi, da le pomifere