СРЂ

GIOSUE CARDUCCI, kao pjesnik

363

colline, da' boschi sonanti di scuri e dal fumo de' luguri io reco il blando riso de' parvoli, di spose e figlie reco le lacrime e i cenni de' capi canuti che ti salutano p'ia madre.

Isto se tako Carducci ne mogaše oteti onom sjetnom i turobnom čuvstvu, te osvaja naša srca, kada se u večernjoj tišini razlijega tihi zvuk pozdrava anđeoskoga. Carducci, koji je uskrisio poganska božanstva, koji je ispjevao onu buntovnu himnu Satani, Carducci prigiba glavu s Dantom i Aroldom, kada sa zvouika obnovljene crkve zvona pozdravljaju Kraljicu nebesku:

Ave Maria. Avc Maria! Quanđo su 1'aure corre Г umil saluto, i piccioli mortali scovrono il capo, curvano la fronte Dante ed Aroldo. Una di flauti lenta melodia passa invisibil fra Ia terra e il cielo: spiriti forse che furon, che sono e che saranno ? Un oblio lene de la faticosa vita, un pensoso sospirar di qu'iete, una soave volonta di pianto 1' aniine invade. Taccion le flere e g'li uomini e le cose, roseo '.1 tramonto ne Г azzurro sfuma, mormoran gli alti vertici ondeggianti. Ave Maria.

Neizmjerna je razlika između ovih stihova tako nježnih, tako tihih i onih punih uzrujanosti, punih neke nervoznosti u himni Satani. Razlika je i u izrazu i u cuvstvu. Nas zanosi, nas gane turobni zvuk Zdrave Marije, a Carducci-ja osvaja nebeska harmonija toga pozdrava. Satana je pobjedio Jeliovu, svećenika, kliče pjesnik; rđa je izgrizla stari таб arhanđelu Mihajilu; sa nebeskih se visina strovališe na zemlju anđeli:

Yedi: la ruggine Rode a Micliele II brando mistico, Ed il fedele.

Meteore pallide, Pianeti spenti, Piovon gli angeli Da i firmamenti....

Spennato arcangelo Cade nel vano. Ghiacciato e il fulmine A Geova in mano.

Salute, o Satana, O ribellione, O forza vindice De la ragione!

Sacri a te salgano Grl' incensi e i voti! Hai vinto il Geova De i sacerdoti;