СРЂ

PJESNIKOVA TAJNA.

Napisao A. Fogazzaro preveo M. Grgurić. III. Juna rajeseca 1872. godine gospođa otide s iuužera da ljetuje na Zenevskom jezeru. Namjeravahu se vratiti u Italiju kroz Sempion, za njekoliko se vremena zadržati na Lago Maggiore, u Stresi ili u Pallanzi. Ona mi je imala pisati iz Ženeve, da li je moguće da je tamo tajno posjetim. Drugačije bio bih pokušao da je vidim na Lago Maggiore. Obećah joj da ću međutim raditi žurno. Bijaše ona zazbilj nješto začuđena i ožalošcena s potpunog umnog mrtvila, na koje me ljubav bijaše osudila, koje sam ja inaee u sebi tumačio vrlo dobro. U godinu i рб dana nijesam bio napisao nego cetiri ili pet ljubavnrh pjesama, kićenijih što sam bolje mogao, jer se je tako njoj mililo, ali hladnijeh. Sad se je ona bila zaljubila u Idyls of the King od Tennysona, a željela je da pišera koju pjesmu na onaj način, što se više može aristokratično i uglađeno. Obećah joj da ću štogod pokušati, a, kako sam i ja osjećao potrebu gorskog zraka i mira, nakanih se da se popnem do Lanzo d' Intelvi, gdje mi je bio poznat Hotel Belvedere, udoban, lijep, divno položen u slikovitoj samoći, posjećen skoro samo od Engleza. Tamo ću, velju, raditi u miru. Uputih se na 28. juna kroz Argegno. Nađoh dolinu zelenu i hladnu, zrak čist! Cinilo mi se da dišem slobodu, nevinost, život. Moj se kočijaš zaustavi njekoliko casaka u seocu Pellio: malo kućica posred kestenika, s prozorima nakićenim karanfilima. Sađoh kod česme. Krasna djevojčica, ruku osmagnutih od sunca, a bijelijeh mišica, crpala je i lijevala vodu, i ponudi me njome. Pitah je: je li voda dobra? Odvrati mi u svom narječju: -— Le guariss de tucc i maa (liječi svaku bolest).