СРЂ

ZGODE I NEZGODE

469

se Površani. Manja južnozapadna strana ne uspinje se mnogo iznad površine Jađranskog mora. Ona je ono što se prije kazalo, da je Donja Gora i Župa Vitalinska. U Donjoj su Gori sela od Mocića do Radovčića. Župa Vitalinska ima pristanište na moru: Molunta. More oblijeva Donju Goru i Župu Vitalinsku i osim malog i velikog pristaništa Molunta čini na sjeverozapadu dva zatona, koje dijeli poluostrvo, gdje je Cavtat. I na jugoistoku je zaton kod Oštrog Rta. Posred južnog ruba sjevernog visočja diže se Sniježnica, naj više konavosko brdo (654 m); na njegovom istočnom rubu nalazi se Bijelotin (522). Visočje se spušta prema jugozapadu u konavosku kotlinu, odasvuda zatvorenu: Konavosko polje, kroz koje teče Ljuta s više potoka. Prama sjeveru se spušta u Hercegovinu. Zubci i Sutorina dijele Konavle od Boke Kotorske. Sada, 1907. god., ima u cijeloj općini oko 1400 kuća i 11.619 stanovnika; malo ne svi su rimsko-katoličke vjere, latinskog obreda. Sam Cavtat s Obodom ima 904 stanovnika. Kad imamo da pripovijedamo, kako su Dubrovčani stekli Konavle, kazaćemo u kratko, kako su prije dobili sve zemlje od Cavtata do Pelješca. Oblast slobodne dubrovačke općine prostirala se u naj starije doba samo stotinjak koračaja ispred gradskijeh vrata. Sve zemlje naokolo bjehu s istoka srpskijeh knezova u Travunji a sa zapada srpskijeh knezova u Zahumlju. Ali Dubrovčani svojijem bogatstvom i sadeći vinograde zapremiše sve zemlje pod vrsima od Župe, od okolice cavtajske u Konavlima do Zatona i Poljica plaćajući godišnje danke srpskijem vladarima. Tek Uroš, sin cara Dušana Silnoga, priznade 1357. godine dubrovačko gospodstvo nad svijem ovijem zemljama od mora do vrha i to od Ljute u Župi do Kurila (Petrovasela) u Rijeci, što su Dubrovčani mogli zapremiti tek nekoliko godina kasnije. Te zemlje su oni zvali Astarea (možebit od aestuarium što znači nisko primorje). Ali već XIII. vijeka imali su Mrkanu i Elafitska ostrva (Ivalamotu, Lopud i Šipan) i tako se dubrovačko zemljište dijelilo na: a) grad, b) astareu, c) ostrva. Oko polovine XIII v. ostrvo Lastovo se samo predade Dubrovčanima. Oni stekoše Ston i Stonski rat 1333. god. a Mljet