СРЂ

ОЦЈЕНЕ И ПРИКАЗИ. — OCJENE I PRIKAZI.

Dr. Josip Smodlaka. — Posjet apeninskim Hrvatima. Putne uspomene i bilješke. Izdanje hrvatske knjižarnice u Zadru. 1906. Dr. J. Smodlaka putujući u proljeću 1904. po^ Italiji posjetio je i naše slovenske naseobine u Kruču (Ziva Voda) (— Acquaviva, Collecroce), Stifiliču (San Felice Slavo) i Mundimitru (Monte Mitro) i već potalijančenoj Palati u provinciji Campobasso. Već prije pok. Medo Pucić i Ivukuljević, pa Risto Kovacić, naši, rus Majkov, bugarin Drinov, poljak Hanuš, i drugi bavili su se ovim „našim ljudima" i posjetili ih. Naj veća je od ovih naseobina Kruč (Colle Croce), pak je Stifilič, a naj manja je Mundimitar. Svaki od ovih triju gradova ima svoju općinu a sve ove naseobine zajedno imaju nešto veću površinu nego ostrvo Solta kod Spljeta sa pet liiljada stanovnika, od kojih je devet desetina „naših ljudi", kako oni kažu, dakle 4500 Slovena; ostali su Italijanci, koji se, kad se nastanu i oženu, nadasve u Stifiiiču, pohrvate, „poslovene", te odgajaju svoju djecu u našem jeziku, ali u isto doba doprinose kvarenju „našeg" narječja. Pisac pripovijeda da je između ovili „naših" XIX vijeka odvojio učenosti i Ijubavi za svoj jezik, nama i prije poznati, Ivan de Rubertis (sl. Lubertin) (1813-1889) iz Kruča, profesor državnog liceja u Casacalenda, koji je prijateljevao s pok. Medom Pucićem i mnogim drugim slovenskim učenjacima i rodoljubima u slovenskim zemljama a odgojio je svu „našu" inteligenciju u onim naseobinama. Sam se književnik Ascoli dičio njegovim prijateljstvom. Iz ovih naseobina ima mnogo „naših" ljudi, koji su učili liječništvo, ljekarništvo, prava i ost. te djeluju sada i izvan naseobina a ima ih mnogo učenika u napuljskoj universitati. Sinovac je profesorov Cesare de Rubertis, općinski liječnik na Palati, tu blizu, gdje se prijašnja „naša" naseobina već izgubila u talijanskom rnoru. Ali je naj veći čovjek, što su ga dale naše naseobine, Nilcola Crni (Nicolo Neri), profesor u napuljskoj universitati, politički mučenik za italijansku slobodu, koji se, izlazeći na borbonsko stratište u Napulju, oprostio od svojih zemljaka riječima; „Nemojte zabit (zaboravit) naš jezilc!" Dr. Smodlaka predstavlja vrlo povoljno ćud ovih Slovena a manje povoljno ćud susjednili im Arbanasa. To se slaže