СРЂ

LETIMICE KROZ POLJICA (P o 1 j i c a i P o 1 j i č a п i). piše Jakov Pivčević. (nastavak) Tri su kolna puta uzduž Poljica: a. carska cesta od Splita do Omiša, 25 km. b. pokrajinska od Strozanca do Blata, 30 km, a c. opcinska od Biska do Blata, 10 km, a jedna državna, s Pavić-mosta pod Podgrađem, do sredozemne ceste u Blatu, koja siječe Poljica širimice. Drugi poprečni put izrađuje se iz Gata, niza glatke pole u Stazici, do Omiša. Sanja se o još jednom poprecnom putu s Ugljana u sinjskoj općini, preko Oetine, Srijana i Mosora, do Gata, koji bi, naj kraćim pravcem, spojio sa morem ne samo zamorske Poljicane, istočna sela općine sinjske i zapadna općine imotske, nego i južnozapadnu Hercegovinu, neizmjernom korišću za opći promet i trgovinu. ■* Rekoh već, da ne možemo poznati Poljica, nego ako proputujemo kroz ovu knežiju. A da olakotim posao, navestiću što drugi ljudi napisaše o njima, a to su Marmont, Paulinović i Matešan, a druge ću mimoći, da se ne oduljim. Veliki franceski vojskovođa, Marmont, pošto je podjarmio poljičku knežiju, ovako o njoj izvješćuje svoju vladu : „Nalaze se mala Poljica u jednoj prekrasnoj vis-dolini; „nemadu nikakvih komunikacija, i mogu se vrlo dobro braniti. „Osamljenost ove državice i sredstva, koja je priroda pružila „stanovnicima, napućuju ih da ne trpe tuđeg jarma i da izbje„gavaju pokornost, i stoga je trebalo da im Mlečani podijelji„vaju onako velike povlastice. Nikakva se poreza ne plaća u „Poljicima, koja sama sebi imenuju zapovjeđnike i činovnike, „i ne kupe ni kopnene vojske, niti mornara, a u potrebi je „svak pod oružjem. Ukinuti im ove povlastice s naše strane, „dalo bi povoda njiliovu nezadovoljstvu. Sve u ovoj državi go-