СРЂ

502

СРЂ. — SRĐ.

da je Omiš i prirodno tvrd, kada kroz vijekove odolijeva potkopanju Cetine, nasrtajima morskih valova, i dinarskim obroncima, koji mu prijete porazom. A ni omiški stanovnici nijesu bili na sramotu svomu gradu, jer je poznato, kako su prkosili na moru, i na kopnu odiučno odbijali neprijateljske nasrtaje. Ako mali Omiš danas ne cvate, kao je negda trgovinom, nije isključena nada, da će se nanovo podignuti, netom se otvore novi puti do njega. * Prije nego stupiš na velebni David-most, kod Omiša, koji je, regbi, saliven, a ne sastavljen od željeza, pada ti u oko mala ravnica pod visokom Babljačom, sa šiljastim vrhom. Na toj zabitnoj ravnici, megju šumom visokih jablana, krkih vrba, pitomili maslina, murava, smokava i šipaka, samuju zgrade, sa bizantinskom crkvom, sjemeništa Prika, jedinog zavoda za naobrazbu glagolaša, poljičkih svecenika, koji su bili ozloglašeni, jer su svoj narod Ijubili i svoju sveiinju branili, dičnu glagolicu,* proti svakoj prijetnji i sili, kao i danas čine pravi poljički sinovi. Kad je Pacifik Bizza stupio kao biskup na Dujmovu stolicu, uvidi da se u splitskoj biskupiji ne vlada bez narodnog svećenstva i bez glagolice u svim katoličkim obredima. Otvori sjemenište Prika godine 1750. za odgoj i naobrazbu narodnog svećenstva, i malo za tim u službi božijoj uspostavi glagolski jezik pored svih prolivnih odredbi crkovnih sabora VIII. i IX. vijeka. Latinašima pogjeza rukom ukinuti Priko, godine 1820., a djake mu potegoše u Zadar da nastave nauke u središnjem bogoslovnom sjemeništu. S nestašice svećenstva u nekim dalmatinskim biskupijama, a osobito u splitskoj, nastojanjem tadašnjeg biskupa splitskog Pini-a, i dopustom vlade, bi opet otvoreno poljičko sjemenište, godine 1858., a uprava i pouka bi povjerena uzornom svećeniku Jozipu Beziću, pod nadzorom kan. Mangera i Poljičanina Banića. Bujnoje cvalo naše sjemenište pod upravom našeg zemljaka, kan. Andrije Matešana, covjeka opširne naobrazbe i admiuistrativne sposobnosti. Neumorno su ga potpomagali: Benković, Pivčević, Topić, Jelić i Paulinović a djaci su iz sve pokrajine vrvjeli u naš zavod, i

* Poljičani su pisali sve do današnjega doba i svojom poljiokom ćirilovicom Ur.