СРЂ

LETIMICE KROZ POLJICA

557

po koje stado ovaca. Neina zar kuće u kojoj prase ne hroče, pas ne laje i maeka ne mauče. Nestalo šuma, nestalo je i opasne zvjeradi, osim lisiee, kune, lasice i jazavca. Prokrade li se mrki vuko u Mosor, ne iznosi glave. Ko je za pušku ide mu u potjeru, a ko ga digne s nogu, dobije muštuluk od ustravljenih čobanica. Od pirčaka slobodno leta slijepi-miš; kukcoždera i krezubica nit za lijeka, a glodavaca izobilja, više kućnih i poljskih miševa i puhova, nego zecova. Poljskom se rnišu i puhu ne možeš obraniti, a zecove, lisice, kune i jazavce lovci prorjegjuju puškom, a čobani gvožgjima. Svaka stopanjica njeguje kokoš, gusku i patku, ako je blizu voda, više s jaja, nego s mesa, koje je odregjeno nemoćniku i rodilji. Kuće se ponose golubom i paunom. * Krstare u nas i grabilice: orao, lešinar, kokošar, sokol, labrić, treskavac, i noćna jejina i ćuk. Ako ih lom ne progone, knnu ili stopanjice, jer im trijebe kokošinjake. Mali broj stanarica imamo: vrabac, ševa, bahuljača, steglin, banje, trtak, pliska, breljuzga, modrokos, kosovac i vinar, ajoš je rnanje skitalica: gavran, ćolica, švraka i vrana. U zimsko doba malili selica, kao oblaka, a rjegje su velike. Male tamane djeca svakovrsnim zamćicama. Ne priječi djeci tu zabavu ni dažd, ni snijeg, ni vjetar, ni mraz, ni glad, ni žegja, ni golotinja, ni bosotinja, ni očeve prijetnje, ni majčine zapelice, ni popova zabrana, ni učiteljeva kazna, ni oružnički progoni, nit teške nemoći, koje ih napadnu s te zabave. Za većim selicama, močvaricama, trčalicama i plivačicama vrebaju lovci. Ziva je pucatanja na golitbove, prepelice, bene, grivnje, škrge, bravarice, drozge, sojke, grlice, vuge, čvrljke, guske, patke i liske; prisili li ih umor ili glad, da se u nas spuste, i dosta ih izgubi glavu, jer našemu lovcu ne dršće ruka, nit ga oko vara. Ovi kopneni gmazovi u nas živu: dvije otrovnice, zvane raznim imenima, od upecaja kojih češće pogine konj i koza, nego čeljade, vo i ovca. Običajnije su neotrovnice: vodenjača,