СРЂ

564

СРЂ. — SRĐ.

do dva lakta (metar) vode a preko njega imao se sagraditi most. Svi Ijudi od 16 do 60 godina iz Konavala popisani su za radnju. Po 50 ljudi radilo bi po tri dana, pa bi ih izmjenilo drugo 50 i tako dalje. Radilo se i kad nastade rat, a već 2. januara 1431. Cavtat bješe otok. Radosav pošalje svoje poslanike u Dubrovnik da protestuju protiv te gradnje kao da im je samo dao te zemlje, ali ne da grade na njoj utvrde. Poslanici predadoše neuljudno protest i oko podne iznenada otiđoše bez oproštaja iz grada, a da ih niko nije vidio, put Trebinja, gdje počeše odmah kupiti vojsku. Prije no što su se Dubrovčani mogli prepraviti na rat, čete Radosavljeve počeše pljackati sve od Konavala do Zatona. Ali u toliko protiv Radosava Dubrovnik nađe za saveznika kralja bosanskoga, Stefana Tvrtka Tvrtkoviea i vojevodu Sandalja, koji je bio moćniji od samog kralja, a oba dvojica bjehu od davna neprijatelji Radoslavljevi. Uvjeti saveza bjehu, da, kad bude nadvladan Radosav, Dubrovčani jmadu dobiti Trebinje i Lug s cijelom okolicom. Lug je bila zemlja kod Trebinja sa 60 i nekoliko kuća u kutu među zemljom dubrovačkom s južne strane i zemljom Sandaljevom sa sjevera za naknadu od štete u iznosu od 15 tisuća dukata, koju je vojska Radosavljeva bila učinila na dubrovačkom zemljištu i ratnijeh troškova u iznosu od 4 hiljade dukata. АД nije bio lak posao protiv Radosava, jer je on bio pod zaštitom cara turskoga Amurata II. Stoga Dubrovčani odlučiše prosto kupiti tu zemlju u Turaka. Dubrovački poklisari podoše u cara nudeć za Trebinje, Lug, Vrm, Klobuk i Bileće 20 hiljada dukata. Ali tu nađoše Radosavljeva poklisara kneza Ostoju Paštrovića, koji poveljom u ruci tvrđaše da je Radosav samo u zalog dao Konavle Dubrovčanima. Ali se nađe da je ta povelja bila podmetnuta. Tada naročito dođe u Dubrovnik carski komesar, pregleda povelje, razvidi štete, a između njih 250 kuća popaljenih u Zupi, ispita Konavljane iz svakog sela o prodaji Konavala i zapovjedi im da budu vjerni Dubrovčanima, jer mu sami potvrdiše da su Konavle prodate. Tad bješe u Dubrovniku i drugijeh poslanika. Iz Trebinja dva Radoslavljeva: Paštrović i Budisav Bogavčić, jedan kralja