СРЂ

LETIMICE KROZ POLJICA (P o 1 j i c a i P o 1 j i č a n i). (svršetak)

pišo Jakov Pivčević.

Kada smo se upoznali sa Poljicima , bilo bi umjesno da vidimo, ko su II. Poljičani. Današnji su poljički stanovnici potonici naše brac'e Hrvata iz Bosne, koji su se prvi amo preselili, i Hrvata, zvanih Ugričići, iz Banovine. 1 Kad su amo došli jedni i drugi, i koji je narod prije njihova dolaska živio u Poljicima, nije dosada temeljito dokazano. Poljicani su skladovali kao braća, do zadnjih vremena prijašnje knežije i svegj su djelom pokazali svoje hrvatske osjećaje. Vjerom su tako gorljivi katolici, da ne trpe megju sobom inovjeraca, i s toga se nije u Poljica uvela nikakva druga vjeroispovijed. U zdravu kraju, kako su Poljica. i stanovnici su zdravi, i krepkog tjelesnog sustava, a ni duševnim moćima ne zaostaju. Okretni su, upravno i brzo koracaju; srčano i naporno svaki posao rade, a mogu i teško breme ponijeti. Ragje donji i sre- ^ dnji Poljičani govore, nego gornji; prvi brzaju, a drugi razborito i promišljeno. A dogusti li irn, svi oštro siplju, i ubodljivo osjećaju. Ne plaše se ljetne sparine niti zimskog leda. Znadu se gostiti, a i s manjim zadovoljiti, samo da nije suhoparno. Govore hrvatskim štokavskim jezikom, uopće ikavskim, a u Primorju i čakavskim narječjem, a pišu jedan drugomu poljičkom bosančicom, t. j. starom ćirilovicom. * Najpreduzetniji i najobrtniji su Primorci; na svomu su mjestu i na polju, i na moru i u trgovini, i za to ne znadu za

1 Ма i da štujemo hrvatske osjećaje Poljičana, treba da istaknemo da njihovi pozniji naseljenici iz istočne strane Bosne bili su plemenom Srbi. Op. Uredništva.