СРЂ

ZGODE I NEZGODE. (nastavak)

Piše f prof. Luka Zore. uređio A. Vučetić.

Konavljani pod Dubrovnikom. Odtali su do pada Dubrovačke republike pod njom, ali se nijesu nig-da sljubili s Dubrovnikom. Dva puta su se bunili do kraja 18. vijeka, a g. 1798., kad je vijeće naredilo da svak kupi soli (jer nije bilo novaca), Konavljani ne htjedoše i pobuniše se digavši se na oružje. Na lijepe se Konavljani ne prignuše. Tad se republika obrati Austriji koja posla generala Brandy s 1200 ljudi. Ovaj uduši bunu, ali se Konavljani srcem odbijahu od Dubrovnika. Ivad su Francezi zapremili Dubrovnik, a Rusi se ozlovijedili, nastade rat i u ovijem našijem krajevima. Crnogorce vladika (Petar I.) sabere u Hercegnovi, a s njima i mnoge Bokelje. Ovima se udruži i dobra konavoska ceta, koja kivna na Dubrovnik, htjede se osvetit Dubrovčanima. Upadoše u Konavle mjeseca maja 1806. i poplijeniše kuće te ostadoše vjerne Republici. Francezi s Dubrovčanima odoše proti njima. U maju sukobiše se, a francezi uzmakoše u Oavtat. Tu ne ostadoše, nego krenuše suhijem put grada. No Rusi odjeljkom pomorske sile pod Snaksarevom stigoše pod Župu a kopnom Crnogorci, Bokelji i Konavljani odoše u potjeru Francezima i Dubrovcanima, koji iz Župe popeše se na Brgat. Tu se utvrdiše, ali Rusi iz drugog odjeljka pomorske sile pod Sinjavin-om, koji bješe stigao, iskrcaše četu rusku u pomoć Crnogorcima. Kako na 17. junija bi općeniti napadaj na Brgat, Francezi i Dubrovčani, poslije junačkoga otpora, uzmakoše u Grad. Tad Rusi, Crnogorci, Bokelji i Konavljani zapremiše te iste večeri brda i glavice oko Dubrovnika i dopriješe do Gruža, odakle izagnaše Franceze. Tu pade franceski general Delgorque. Ubojna ruska pomorska sila svu noć pucaše na Grad i na Lokrum. Od toga časa počinje po suhu i po kopnu potstup