СРЂ

604

СРЂ. — SRĐ.

grada, u koji se bilo strpalo iz sve okolice što ostade vjerno Republici i u strahu i u oskudici kuburilo. Udaranje s mora i s kraja, a najskoli sa Srđa, gdje se kopnena savezna neprijateljska vojska bješe utvrdila, ošteti grad i okolicu. Ni grad nije niirovao, i odgovarao je sa svojih tvrđava. Pljaekanje i gorjenje okqlice bješe u jeku. To je tako trajalo do 24. junija, jer tad savezna vojska poslije krvave bitke uzmaće put Konavala ispred generala Molitora, koji pozvan od Lauristona u pomoć bješe iz Spljeta uputio se i na vas mah došao sa 2-3000 ljudi. Tad Grad za čas odahne, ali u okolici sve bješe opustošeno. Ornogorci, Konavljani, Bokelji s Rusima utvrdiše se kod Novoga, jer su se nadali Francezima u Boke. No kad se oni ne viđahu, Crnogorci s Konavljanitna i Bokeijitna upadahu cesto u Konavle i Zupu, dok se Francezi uputiše pognavši Crnogorce koji uzntakoše iza teške bitke kod Novoga. Tu se Francezi osvetiše, jer popališe sva sela oko Novoga, kao što saveznici bjehu učinili oko Dubrovnika. Od pljačke oko Dubrovnika saveznici mnogo sa sobom odniješe. Zna se za srebrno trpezno posuđe koje se prodavalo po Konavlima i Bokama. I iz crkava odnijeli su đragocjeno posuđe, odežde a i zvona sa zvonika. Toga ima još sad u Konavlima (na Mrcinama). Nije čudo, kad su bili taki Konavljani, da je o njima niklo poslovica u Dubrovniku, koje bacaju na njih nepovoljnu sjenu. Evo ih njekoliko: 1. Ako su potrebni Konavoski vojnici, nu se i brez Zupskijeh štetocnika proći ne more. 2. Crnji je od Konavljana. 3. Konavljaninu bez noža, a Lopuđaninu bez klobuka treba da im se mati veće krat udavala. 4. U Konavlah ni u crkvu sam. 5. U Konavljana sapluna kupuje. Ove su poslovice popisane u knjizi: Poslovice na svijet izdao Daničić, u Zagrebu, iz jednog rukopisa Male Braće u Dubrovniku. Konavli pod, Austrijom. Dubrovačka republika bi spojena s Dalmacijom. Uredba koja se uvela u Konavlima s Cavtatom gotovo je ona kao i sada.