СРЂ

TRACtEDIJA u kveretaru

651

Tri je stoljeća vladao u Meksihu brutalni španjolski režim, ali rob napokon rastrgne svoje okove. 1808. godine biše Burbonci istjerani iz Spanije, a to bi znak ustanka i u dalekom novomu svijetu. Od godine 1810. do 1821. trajaše ustanak, a posljedica mu bijaše, da se Meksiho ocijepio od Spanjolske, a proklamacijom Augustina Iturbides-a bi Nova Spanija proglašena slobodnim neodvisnim Meksihom. Ova proklamacija bi narodu pročitana dne 21. februara 1821. Ali se odmah pokazaše sve zlokobne posljedice španjolske anarhije. Narod oslobođen teškoga jarma tuđinskog gospodstva odluči da sam sebi skroji svoju sudbinu, ali se u tome pokaza tako neodlučan, tako nestalan, da iz jedne pogrješke padaše u drugu. Iza kratke vladavine Iturbidesa, koji je već tri godine nakon spomenute proklamacije, 1824., bio ustrijeljen u Padilli, bi u Meksiho uvedena republikanska vlada. Tada se razmahne strahovita borba između pojedinih stranaka; jači nastojahu da se domognu naj viših mjesta, a mlada tek oslobođena država hrlijaše uslijed tih nutarnjih trvenja u susret stalnoj propasti. Mjeseca marta godine 1846. uspije Sjevernoj Uniji da otrgne i sebi pripoji naj bogatije i naj ljepše krajeve Meksiha : Kaliforniju, Teksas i Novi-Meksilio. Ovaj teški udarac mješte da opameti stanovnike, te da ih sakupi pod zajedničku zastavu, izazva naj goru anarhiju. U tako nesretnim političkim prilikama zamisliše neki od viđenijih Meksihanaca osnovu, da utemelje prijestolje, koje bi ponudili kakvom španjolskom princu, te bi bio toliko jak, da neredu učini kraj i dovede opet svu zemlju u kolotečinu mira, reda i blagostanja. Oko ovih se državnika sakupi lijepa četa istomišljenika, koji se nazvaše Tmperijalisti. Ali se odmah stvori i druga, daleko jača stranka, која zahtijevaše republiku. Ovi nazrijevahu spas zemlje jedino u priličnim liberalnim reformama, te se stoga i nazvaše Liberalci. Pošto ni jedna ni druga stranka ne htjede da popusti od svojih nazora, plane opet građanski rat, koji se dovrši gogine 1860. bitkom kod Calpulapam, u kojoj održaše pobjedu liberalci. Vođe imperijalista moradoše zapustiti domovinu, da potraže utočište u Evropi, a odvjetnik Benito Jnarez. glava liberalaca, bi izabran predsjednikom republike i kao takav također priznat i od zastupnika stranih velikih vlasti.