СРЂ

742

СРЂ. — SRĐ.

darovao ga Omišaniraa, a Ladislav ga opet, kada se okrunio u Zađru god. 1403., oduzeo Omišanima i darovao Spljećanima. Uto je Vukčić domala pao u nemilost kralja Sigizmunda, koji stoga naredi da mu se otmu sve zemlje i gradovi, što ih je imao. Od Vukčića se odmetnuše prvi Spljećani, te on sada navali na njih pomoću Omišana, koji mu bijahu ostali vjerni. Na Spljećane se sada obore i Poljičani da im otmu svoje primorje. Vukčić nije predobio Spljeta, ali su Poljičani presvojili svoje primorje. Spljećani su teško snosili taj gubitak, pa su zvali u pomoć i banovca Andriju i bana Petra, optužujući Poljičane da su nevjerni kralju Sigizmundu, ali im sve to ništa nije pomoglo, jer Poljičani nijesu više pustili iz ruku svoga primorja. Spljećani htjedoše sada proširiti svoje imanje po Kaštelima na uštrb Trogirana, koji zato pozvaše u pomoć Poljičane, pa im se tako izjalovi i taj pokušaj. Za trajanja tih bratskih razmirica proteklo je spomenuto petogodišnje primirje izmegju Sigizmunda i Mletaka, a uto se desio u Spljetu i jedan slučaj, koji je pružio Mlečićima prilike, da se i opet počnu miješati u naše poslove, pa su dne 27. lipnja 1418. zarobili nekoliko spljetskih brodova i osvojili otok Šoltu. Od toga trena, nastoje Mlečići osvojiti i Spljet i Trogir, pa gledaju da privuku na svoju stranu i Poljičane da ih u tom pomažu, ali im oni ne padoše na lijepak. Mlečići udariše najprije na Trogir i osvojiše ga u lipnju 1420., a Spljećani prestrašeni tim padom, priznaše svojevoljno mletačko gospodstvo, ali uz neke uvjete. Jedan od tih uvjeta bio je i taj, da im Mlečići predobiju sve ono imanie, što su im u posljednje vrijeme bili oteli susjedi, a to se odnosilo i na poljičko primorje. 8. Poljičani su se sada našli u velikoj neprilici i pogibli, pa kako su ono jednom bili pristali uz Subiće, tako se i sada pridružiše uz Nelipića da se odupru Mlečićima. I doista od toga su trena Poljičani i Nelipić jedini branitelji hrvatstva na ovim krajevima. Oni ne samo ne dadu Mlečima grabiti novih zemalja, nego im nastoje istrgnuti iz ruku i sami Spljet, na koji stoga neprestano navaljuju, ne bi li ga prisilili da se odmetne od Mlečića. Spljećani su, više manje, uvijek očijukali sa Italijom, pa su i sada voljeli sve nevolje, što su im zadavali