СРЂ

POLJICA * * * Povjesni osvrt o stotoj obljetnici njihova pađa. (nastavak) Ivan Pivčević. I neka su Mlecić po svaki nacin htjeli živjeti u miru s Turcima, ovi ipak g. 1645. nenadno navale na mletački otok Kandiju i iz Bosne stanu provaljivati u Dalmaciju. U Dalmaciji stao da im se opire slavni Lunardo Foscolo, pa netom naumio udariti na Klis, k njemu se 27. svibnja 1647. priključili i Poljičani. l^oscolove čete ušle su u Klis na 31. ožujka 1648. Veliki knez, vojvoda, četiri prokuratura, kančelir i dvanaest katunara ili malih knezova, uživali su kod Turaka godišnju nagradu, koju im je i Foscolo obecao uzdržati. Tu su nagradu pod Turcima uživali svi oni ljudi, koji su bili u tim castima i dok su u njima bili. Foscolo je nasuprot, da prištedi svojoj državi novaca, stvar izvrnuo i odredio da tu nagradu uživaju odsele doživotno samo ona lica, koja su toga trena obnašale te casti, pa i ne bila ponovno na njih birana. I ako tako nepošteno prevareni, Poljicani ipak nijesu samo mirno pretrpjeli tu nepravdu, u nadi da će pomoću Mlečića stresti sa sebe mrsko tursko gospodstvo, nego su se oni obdarenici pokazali i velikodušnim domoljubima. Oni su se naime odrekli jednog dijela tih nagrada, da se tom svotom pomože narodu, koji je bio osiromašio za tog rata i dugog turskog gospodstva. Poljičani se što više nijesu ustp,vili ni tu. Mletačke su se blagajnice za tog rata bile strašno ispraznile, te se u Mlecima prodavalo i plemstvo i sve ine časti i dostojanstva samo da se smogne novaca, pa se zato god. 1651. i Poljičani obvezaše da će plaćati Mlecima danak od 200 groša. Rat se i dalje nastavljao i Poljičani mu gorljivo sudjelovali, dapače se mnogi i u Dalmaciji i na Kandiji istakli i odlikovali, a za svu svoju hrabrost kao i za novčane žrtve dobili