СРЂ

Р 0 L Ј I С А

837

štajuci svojoj sudbini Poljica, koja se ne bi nikad ni bila pobuniia bez nagovora i nade u rusku pomoć, a te pomoci nije bilo. Onog istog dana, kada je Marmont stigao u Glata, naime 9. lipnja, iavio je Dandolo Garanjinu da je teška kazna što će stići Poljičane, i da je već spravio odluku o razdiobi Poljica. I doista ta odluka nosi nadnevak 10. lipnja, a bila je proglašena odmah sutradan. Njom se ne samo ukidaju sve stare poljičke povlasti i Poljičani se podvrgavaju svima redovnim i izvanrednim teretima i nametima, kojima su podvrgnuti ostali Dalmatinci, nego se još naviješta i raskomadanje Poljica, koje će se ustanoviti kasnije posebnom odlukom. Ta druga odluka bila je izdana na 21. rujna, a njom su se Poljiea komadala na troje i pripajala obližnjim kotarima Spljeta, Sinja i Omiša. 2. — Austrija je teško podnosila onaj ogromni gubitak zemalja, na koji je, kako se vidjelo, bio prisilio Napoleon u prosincu 180б. Kada se je stoga našao u neprilici god. 1808., jer se protiv njega pobutiila Spanjolska, i Austrija mu tada navijestila rat. Netom je stoga Marniont ostavio Dalmaciju, da poteče u pomoć svome caru, stupio je u nju dne 20. srpnja 1809. barun Petar Knežević, da je zapremi na ime Austrije. Knežević nije našao nigdje otpora osim u dva tri utvrgjena mjesta, gdje je bilo francuske vojske, a drugovdje Dalmatinci su raskriljenih ruku ne samo priznavali vlast austrijsku, nego i sastavljali dobrovoljnib četa, koje su mu slali u pomoć. Kao drugi Dalmatinci, poslali su 1ako Kneževiću u pomoć jednu satniju i Poljicani, koji su se odmah na 25. srpnja bili pobunili. Na nje i na pobunjene Makarane došao je iz Dubrovnika francuski kapetan Guyard, ali sa zlom srećom. Još prije nego je Knežević stupio na dahnatinsko tlo, bilo je najavljeno javnim proglasom da on dolazi i osloboditi Dalmatince od teškog francuskog jarma i povratiti im sve stare povlasti i pravice(!). Poljicani, oslonjeni na taj proglas, uspostavili su opet svoju knežiju, a to im je odlukom 25. rujna 1809. odobrio i sam Knežević, te još naredio da im se povrate sve travarine i ostale daće, koje su te godine uplatili, a u buduće da imaju biti slobodni od svih nameta, kako su bili i prije nego su potpali pod francusku vlast.