СРЂ

902

СРЂ. — SRĐ.

Osim toga nijo se u ovoj periodi sačuvala oštra zabrana u opštežiou da kaluđeri ne smiju imati svoju (pokretnu) imovinu, primati poklone itd. I tako opštežiće zadržalo je samo zajednički objed i zajedničku bogomolju. U ovoj 3. periodi izmijenila se manastirska uredba i mjesna općinska uprava zbog materijalnih teškoća Sv. Gore. I u protinoj vlasti dogodila se promjena u 3. periodi. U 2. se periodi održala njegova vlast protiv starješina velikih lavra, jer je bilo mnogo ćelija u Kareji. Onda su one mogle životariti, jer dobivahu pomoć od manastira i monasi ćelija zarađivahu svojim rukama. Ali u 3. periodi prote su im nametale velike namete radi oduženja opštinskog duga. Stoga protine ćelije malne sasvim opustješe ili se u njima otvarahu trgovine i tako protina vlast postane pukom titulom, te protat propade između 1590. i 1600. Od tada upravljaše protatom i Sv. Gorom samo sabor manastirskih starješina. Ali su njihova zasijedanja morala trajati kratko vrijeme, jer su se starješine povraćale u svoj manastir, kad baš naj više trebaše stalne uprave na Atonu. Stoga Svetogorci zatražiše od patrijarhe da im ustanovi tu stalnu upravu. Tako patrijarha Gavrilo IV. donese 1783. g. nov svetogorski ustav. Ovim su ustavom manastiri pođijeljeni u 5 grupa po 4 njih. Svaka grupa šaljeu Kareju po 4 monaha, po jednoga iz svakog manastira za godinu dana. To je t, z. nastojništvo (epistasija). Sporove između manastira riješavaju u 1. redu epistati, nastojnici, u 2. redu sabor, u posljednjem patrijaršija. Nastojnici vode i druge posle. Ali se zbog borbe i zloupotreba osjeti nužda

novog ustava. Sami ga Svetogorci sastaviše 1810. g. odobrenjem solunskoga paše. Pored nastojnika stvoreno je jedno novo upravno tijelo od 20 predstavnika (antiprosopa) od 20 manastira na godinu dana. Predstavnici ostaju stalno u Kareji, čine opštinu (vwtvĆTY)s) i riješavaju o opštinskim stvarima. Ovaj ustav većinom vrijedi i đanas. Sabor postoji i danas kao izvanredna skupština. Ali pri jeduom razdoru 1860-1. god. Solunski se paša umiješa, ukine epistasiju i postavi triumvirat (trijandrija) s opštim poslima iz starješina triju manastira o kojim bješe naj više u vezi. U ovoj periodi pako jača patrijarhov uticaj; a to je bilo prirodno ; iza propasti krunisanih zaštitnika svetogorci nijesu imali u pravoslaviju nikoga do patrijarhe, te su se sami njemu obraćali ili trpjeli njegov auktoritet. Ali unutrnja uprava pojedinih manastira ostala je oblast slobodna od njega. Kad je ukinut protat (1590-1600) neku je vlast stekao jerisovski episkop za rukopolaganje i predsjedanje sjednica. Ali u 2. poli XVIII. v. to propade, jer je od tada bilo sveđ na Atonu ili patrijarha zbačenih ili arhijereja prognatih, koji su te posle obavljali. I u 3. periodi Sv. Gora zadržava međunarodni karakter u pravoslavlju. Od negrčkih narodnosti u XVI. v. napreduju samo Srbi. Poslije propasti srpske samostalnosti odoše tamo mnogi srpski monasi. Tad su Srbi bili u većini i češće je i prota svetogorski bio Srbin. Ali u XVIII. v., naj nesretnijemu za Atonsku goru, sa mnogim drugim manastirima opustje i većina srpskih. Na kraju XVIII. v. kao da Srbi prevlađivahu još sarno u sv. Pavlu i u Hilandaru. Kad tada