СРЂ

982

СРЂ. — SRĐ.

đutim svjetuje, da s djecom pobjegne u goru. Vojvoda dođe u caričinu sobu, da je s djecom vodi na spaljenje, a mjesto carice unutrima onaj najmljenik vikne žonskim glasom, da niko ne pristupa k njemu sjem careve sestre. Ona dođe, dovede ga do ognja, uzmu obojica po jedno od napravljene djece. Covjek uđe u oganj, careva sestra zamoli narod, da se raziđe da barem ne gledaju kako gore ta nevina đjeca. Narod so raziđe, slike se spale, a 6ovjek, koji je imao tako odijelo, da ga oganj ne sprži, iziđe, dobije nagradu i ode. Ministri jave caru, da su po naredbi carice-matere spalili caricu s djecom. Car se razljuti i zapovidi, da se glasnik zatvori dok se on vrati iz rata. Vrati se car, ispitiva glasnika o njegovu putu, a on kaže: kad je išao pismom caru, dočeka ga u putu neka bogata žena, pita ga, kud ide i zašto, a on joj odgovori, da nosi caru pismo o porođenju blizanaca. Ona ga počasti i opije, on zaspi, a kad se probudio, obdarila ga i kazala mu, da se i pri povratku svrne k njoj. Ta bogata žena bila je carica-mati. Iz mržnje prema mladoj uzme u glasnika pismo i podmetne mu drugo, n kom se čitaše, da je carica rodila dva pseta : muško i žensko. Kad je car to primio, zacudio se, ali ipak odgovori, da čuvaju i caricu i rođenčad. Glasnik se tim pismom svrati kod carice-matere, a ona omet izmjenu pismo, gdje stajaše: da izgore caricu s blizancima. Kad car razabere stvar, ne učini ništa majci, nego je prokune. U to vrijemi! mlada carica lutaše s djecom po planini sedam mjeseca hraneći se voćem, travom i zeleni. Naiđe u toliko na neku staru i slijepu babu kod neke vodice ; baba je primi, ostane ona kod nje, a da joj se ne prokaže. Kad baba umre, carica naslijedi njezino dobro, i tu ostane. Prošle neke godine, i djeca narasla. Jednog dana razgledajući car carstvo, dođe do sela, blizu kojeg bješe vodenica; iz sela iziđe u lov i dođe na vodenicu. Carica se uplaši, da nije car došao da je kazni, uteče i sakrije se. Car uđe u vodenicu i zatraži vode. Djevojčica mu donese, a on vidi na njezinoj ruci vjenčani prsten cara s caricom, na kom bješe zapisato njegovo i caričino ime. Pita je car, ko joj je to dao, te uzme prsten da razgleda. „То je mamin prsten" reče djevojčica. „А gdje ti je mama?" zapita car. „Sad je bila tu, ali kad Vas je vidjela, pobjegla je i sakrila se." Potražiše caricu, nađu