СРЂ

PRIPOVIJETKA O DJEVOJCI BEZ RUKA

983

je, a đjeca kliknula : „Mamo, taj nam čovjek reče, da je naš otac!" a car reče : „Ја sam tvoj muž". Carica mu reče, da je u toj vodenici provela nekoliko godina. Car joj reče: „ .. . ipak da Si carica", povede je u svoj grad i zapovjedi, neka bude veselje i radost tri dana i tri noći po čitavom mu carstvu. Ova versija je prosta, jednostavna, ali je lijepa, a sadrži prvi tip pripovijetke o djevojci bez ruka. U njoj kako je vidjeti ni nema siječenja ruka, što se valjda vremenom izgubilo. Prof. Pavle Popovic pri ovoj pripovijeci pos+avlja pitanje: otkud je ta pripovijetka kod nas došla ? i na pitanje odgovara. I upravo ova tačka njegove radnje izazvala je polemiku, veliku i žestoku, ali ne mnogo prijatnu, niti su prigovori g. Sv. Stefanovića bili kadri oboriti vrijednost i valjanost Popovićevijeh izvođenja i zaključaka. Sta više napeto mudrovanje sa strane g. Stefanovića pretvoriio je polemiku u nepravu kritiku i slično njoj naučno raspravljanje. Mi ne ćemo zalaziti u tu polemiku, jer bismo se po malo i od svojeg zadatka odalečili, a za pravo reći, nijesmo imali prilike da se bogato opskrbimo potrebnim materijalom, da uđemo u detalje, ali proučavajući predmet i prateći pomnjivo tijek polemike, stekli smo pravo da uzmemo jedno svoje inišljenje, a to je, аа polemizovanje g. Stefanovića i prečesti njegovi, ne sveđ opravdani prigovori, nijesu ni malo koristili razbistrenju niti su i malo doprinijeli u napredak predmeta i teškog zadatka, koji je Popović do sada u dobroj mjeri riješio uspjehom, te zaslužuje priznanja. Prof. P. Popović ovako to izvodi. U srpskoj i jugoslavenskoj literaturi nema nijednog djela, otkuda je mogla postati naša pripovijetka, a onda moguće je samo iz stranih literatura, i to teško iz stranih narodnih pripovijedaka. Od narodnih pripovijedaka mogle bi biti samo tri: jedna njemačka, Grimova, rumunjska 1 i slovačka, 2 ali nijedna nema dovoljno sličnosti s našom. Dakle, iz stranih djela. Postala je iz kojeg stranog djela, i to ili neposredno iz pričanja po samom djelu, ili posredno preko drugih narodnih pripovijedaka, od koji će danas biti i izgubljenih. U našoj su pri-

1 Ispirescu: Basme snove, Crawia, 1883. 2 Dobšinsky : Prostunarod. slov. pov. Turč. S. Martin, 1880-82.