СРЂ

984

СРЂ. — SRĐ.

povijeci obično imena i mjesto događaja općeniti, dočim su u književnim djelima naznaceni, ali su glavni momenti ponajviše isti: oceva namisao da uzme kćer, odlazak kćeri, udadba za drugoga cara, porođenje, izmjena pisama, povratak itd. Pa kuda će Pavle Popović da traži izvor, kad npr. ima talijanskih književnih djela, koji se među sobom i od maćedonske pripovijetke dosta razlikuju ? On ističe i druge znakove. Ne samo po putu motiva, nego i ispoređujući karakteristicne sličnosti može se doći do izvora. I Popović je našao, da taka „sličnost postoji, i to između naše pripovijetke i starog francuskog romana Manekine; motiv po kojem ta slicnost postoji, to je onaj zavrsni, o poznanju cara i carice." I u Manekini i u našoj pripovijeci poznanje je po vjenčanom prstenu, i tako poznanje nije bilo moguće naći ni u kojem stranom djelu osim Manekine. Maćedonska Edna carica i dve bliznariina postala je iz Manekine, franceskog romana u stihu, koji je napisao Bomanoar oko god. 1270. — Do ovog zaključka sretno je došao prof. Pavle Popović. U glavnom je slicna cijela fabula i njezin tijek, a mnoge su sličnosti i u detaljima. Samo npr. u Manekini kralj ide u Turnir i drugdje, a kod nas obično u rat. To što ima i razlika razumljivo je, jer u narod. prip. se obično imena i mjesta rado mijenjaju prema kraju, gdje se pripovijeda i prema vremenu. Bomanoarov roman je strašno raširen, popularan je; od njega imamo sačuvan original u stihu, pa preradu u prozi, jedno dramsko prikazanje, po romanu sačinjeno, pa i jednu junačku pjesmu chanson de geste. I taj roman, kaže Popović, raširen valjda po cijeloj Evropi, pjevan od strane žonglera vjerovatno, došao nekako i do nas, možda baš u vrijeme posljednjih križarskih vojana, kad je i postao, i održao se neobično lijepo u obliku narodne pripovijetke u jednom udaljenom i sakrivenom kutu južne Maćedonije sve do danas. U lerinskoj pripovijeci nema ništa o siječenju ruka, a to ima i u Marekine i u Olivi i dr., ali Popović to opravdava tim, što pravi kombinaciju, da je taj motiv prije možda i bio, pa nije više; jer ako je svijet nju gledao i kupio se okolo nje, biće to bilo zato, što nemaše ruka, a ne zato što je strana.