СРЂ

PRIPOVIJETKA 0 DJEVOJCI BEZ BUKA

1025

neće da govori, neće da ji i najzada oboli. Pita ljudi, znanci, prijatelji, kade j' ta Lopatov grad, raspišiva na se strani, da morda ki zna, ale nidan. Pita za Popeškovgrad, ni za njega nezna nidan. Pita za Klješćev grad, još manje. Sad je on počel zdvajat, još jače oboli. Oboli borme na smrt. Popeljuha je za se to znala, pa kad je sinu mat kuhala juhu, zlomi ona prsten na dvoje i klade ga polovicu va zdelicu, va koj mu mat juhu ponese. Na dnu zdelice najde on toga pol prstena. Sad se on razveseli i pita mater, ki je juhu kuhal. Ona mu гвбе, da ju j' sama kuhala. „А ki van je pomogal?" „Nidanl" „Ki j' bil blizu ?" „Nidan". „Ма neki je moral bit blizu, recite mi, sakako mi morete povedat, aš od toga zavisi moje zdravje ale smrt." „Ма nidnoga ni bilo blizu", reče mu mat, „leh ca popeljuha za kuton." „Ако ni nidnoga bilo blizu leh ona, to zovite nju, neka simo dojde." Mat projde va kuhinju, pa гебе popeljuhe, da ju sin zove. Sad se ona obuče va sunćene halji i zasvetli kodi sunce — takove divojki ni po sen široken svitu bilo. Dojde gore k sinu, a njemu valje on čas bilo bolje. On ju pita, kako je to došla za popeljuhu simo, kako se j' to pretvarat mogla i tako naprvo. Ona mu sad se poveje, kako se j' š njun i z ocen njejen dogodilo, kako j' od oca pobigla na bal došla, kako ju j' on z lopatun udril, a zato ona rekla, kad ju j' na balu pital, od kud je, da j' z Lopatova grada i se drugo. Kad mu je se to na tanko povedala, prosi ju on za oprošćenje. Ona mu se oprosti a on ozdravi i ožene se. Pa kakov je to bil pir tamo I Ni tičjega mleka ni njin falilo, zato i sađ ljudi žele, da bi se ono vrime povrnulo. * Ova lijepa versija ima motive: zaljubljenje oca i bijeg kćeri, motiv o siječenju ruka nema, ali je kao pepeljuga od careva sina bila udarana po rukama kad mu je htjela da pripali cigar; nema nikakve promjene pisama kako u drugim versijama, ni proganjanja maćehina, dočim ima jednu vrstu spoznanja, ne sa ocem, već sa kraljevim sinom, i to po prstenu i u drugom kraljevstvu. Na kraju je vjenčanje, — radost i veselje. Mi ovu fragmentarnu versiju ubrajamo u drugu versiju k „Carevoj kćeri i ovci". U ovoj je versiji istaknuti ove lijepe 65