СРЂ

Zaglavak o ĐENEVRIJI Dum Mata Vodopića. Piše D. V. Medini. U martu ove godine primio sam bio od „nekolicine pretplatnika" „Srđa" dopisnicu, kojom me mole da im javim, pa bilo i u „Srđu", je li svršena pripovijetka „Đenevrija", koju sam ja uredio, jer da im se čini ,,da nije moguće da je onako zaglavak." Pravo rekoše gospoda dopisnici, kojim danas i ako malo kasno odgovaram: pripovjetka svršena nije, ono što je od nje izašlo u „Srđu" to je sve što je blagopokojni Vodopić u predmetu napisao. Sto je i kako je s tom novelom ja sam opširnije bio iznio u „Crvenoj Hrvatskoj", a i „Srđ" je u uvodu bio kazao koliko je dosta, pa ne cijenim da mi trebuje sve ponavljati. S „Đenevrijom" dogodilo se od prilike isto što i s „Маrijom Konav6kom", s razlikom, da je „Marija Kon." još za živa pokojnog biskupa-pisca bilo moguće ispunit i svršit, a „Đenevriju" bilo je sasvim teško, gotovo nemoguće, ma koliko sam se ja za to za više godina mučio. U zadnje vrijeme priložio je bio za to svoje živo nastojanje vele cijenjeni urednik ovoga lista, gospodin profesor Vučetić; ispitivali smo obojica tamo amo u Dubrovniku, navlastito u Pilama, ne bi li nam uspjelo sakupit neke potrebite podatke, da se pripovijest bude mogla svršit, ali na žalost nije nam uspjelo. Kroz vrijeme od 80 godina u Dubrovniku sila se toga promijenilo. Stare neke osobe koje bi možda mogle bile znati što kazat o glavnim licima, te se prepliću u onoj pripovijesti, već su pomrle. Od starih ljudi i žena u Pilama možda još žive jedan ili dvojica da se nešto spominju.* Osobito glede glavne osobe u pripovijesti,

* Navlaš gospodin Đorđe Jakšić, starac, koji je već od rane mladosti živio na Pilama.