СРЂ

1040

СРЂ. — SRĐ.

za svoju; ostavio popovima, fratrima i crkvama u različite svrhe. Jedna je od naj znatnijih ostavštinu te vrsti polovina glavnice što je imao u Rimu, to jest 18 loka na koristpopova Gospe Velike u Dubrovniku ; mnogo je ostavio i za bratstvo, nadasve na Lopudu. U posljednjem pak usmenom prilošku, što je učinio jula mjeseca 1607. malo dana prije svoje smrti, ostavio je tri tisuće dukata što je imao u Rimu kod Aleksandra Ruspoli, polovinu popovima Gospe Velike a polovinu bratstvu sv. Roka u Dubrovniku. Ali senat dubrovački uništi ovaj priložak, pošto po svoj prilici ne bješe zakonit. Iz ovih ostavština u bogoljubne svrhe pojavlja se velika i izvanredna pobožnost Mihova, kako iz ostavština za republiku, za oslobođenje robova, za seljake, siromahe i bolesnike sjaje plemenitost njegovih otažbenickih osjećaja i njegova milosrđa prama nevoljnicima, nemoćnicima, seljacima i radnicima. Ako se tomu doda da je opskrbio dobro svoju udovicu, mnoge od svojte i one koji su ga prije i kasnije služili, možemo pravom reći da je Miho Pracat naj plemenitiji između Dubrovcana svih vjekova. Ovo se mnijenje oslanja i na fakat da je republika ođala njemu rijetku, posve izvanrednu poštu bilo što mu je odredila godišnje zadušnice sa svoje strane, bilo što mu je podigla spomenik u sred kneževskog dvora, jer je ona podigla samo sv. Vlahu srebreni kip na velikom otaru u svečevoj crkvi, simbolični kip Orlandov od kamena na Placi Velikoj i broncanu bistu Mihu Pracatu u Dvoru.