СРЂ

KAĆIĆEVI IZVORI ZA POVIJEST SLOVINSKU. Šime Urlić. — Zadar.

Dosele se je općenito mislilo, dok se nije našlo Ivačićevo izdanje Razgovora ugodnoga od g. 1756,, da je on crpao građu za povijest slovinsku jedino iz Orbinijeva djela „II гедпо degli Slavi". Tako je pisao Tade Smičiklas g. 1890. u „Viencu" na str. 534, da je Orbinijevo djelo „prvi i jedini izvor za ovu naj stariju historiju." Ali Kačić u izdanju od g. 1756. kaže čisto i bistro u posveti latinski napisanoj, da je uzimao građu za svoj Razgovor iz Doglionijeva djela „ Anfiteatro di Europa". Hanc historiolam, quae titulum gerit Sermocinatio jucunda cientis llliricae, per me ех Ampliiteatro Europae chronologico Ioannis Nicolai Doglioni decerptam et in vernaculum idioma inversam, cum decade carmine non a Calliope Parnassia, sed a Musa montana nostra intento . . . in lucem inoffenso pede typis prodituram spem inducor. * Po ovome bi se očekivalo, da je on svu građu za Razgovor vadio iz Doglionija, ali to mišljenje pobija tim, što on kasnije u hrvatskom tekstu za ostale komade gotovo uvijek navodi svoja vrela, samo muči, po komu je sastavio naj stariju povijest slovinsku. Što se tiče ove naj starije povijesti slovinske, priznati je, da, ako Kačić i ne kaže u posveti gole istine, opet nas u glavnome ne vara. On se je doista u gkvnome okoristio Doglionijem, koji je opet svu povijest o južnim Slovenima pokupio iz Orbinija, kaošto se može izvesti iz njegovih riječi na str. 1024: La narratione historica fin hora fatta deve servire, non pur per le cose di Dalmatia, ma della Rassia et della Serbia vicine, perche don Mauro Orbini scrittor dell' historie de' Slavi, cosi la va raccontando, et

* Ufam da ću bez neprilika dati na svijetlo ovn malu povijest, koja se nazivjje : Razgovor Ugodni naroda Ilirskoga, te sam je iscrpio iz Hronološkog Anfiteatra Evropskog Ivana Nikole Doglioni-a i preveo naški desetercem, koji nije sačinila Parnaska Kaliopa, nego naša gorska Muza.