СРЂ

1016 СРЂ. SRI). nam je takođe jasno, zašto Kačić Kruma (Kruna), kralja bugarskoga, zove Orun. Lme toga kralja spominje Doglioni tri puta, i to dvaput u obliku Orunno, a jednom Erunno, primjeeujući ujedno po Orbiniju, da ga Grci zovu Drunno (u Orbinija zapravo: Drune). Oblici Orunno i Erunno nijesu drugo doli štamparske griješke u Doglionija, kakovih ima sila u nazivima osobito slovinskim, i to naime Orunno mjesto Crunno, kako ga Orbini više puta piše i zove. Ali je Kačić slijepo vjerujući Doglioniju prisvojio taj krivi naziv i kralja Kruma okrstio Orun (v. Kačićevu pjesmu s. 99). Upravo se je čuditi, kako se mogao Kačić slijepo zavoditi za Doglionijem u pisanju vlastitih imena, kad je po samome smislu mogao opaziti, da su mnoga slovenska imena, koja su ispravno štampana u Orbinija, nakažena i iskrivljena u Doglionija. Osim Orbinija i Doglionija Kačić je morao imati u rukama ili dajbudi u pameti i neke druge izvore pri izrađivanju povijesti slovinske, ali se je njima posve malo okoristio. To se vidi odatle, što on nadomeće kakovu primjedbu o kojem vladaru ili vojvodi, koje nema ni u Doglionija ni u Orbinija. Tako kaže po nekom drugom vrelu za ugarskoga vojvodu Kisa, da ga drugi zovu Viadislav. O kralju Urošu Dragutinu pripominje, da on nije bio, kako neki govore, naj stariji sin kralju Stjepanu nego srednji. U izdanju od g. 1756. ne navodi godine, kad je koji kralj slovinski vladao, ali ih je g. 1759. nadodao po Vitezoviću. Smičiklas misli, da nije Kačić ni zavirio u kroniku popa Dukljanina, po kojoj je Orbini sastavio stariju povijest slovinsku, pače da je nije možda ni poznavao. Ali bi se po nekim znakovima moglo nagađati, da je i nju itnao pred očima. Odmah na početku povijesti slovinske kaže za Totila, da ga zovu i Totio (,,od Totile oliti Totia", s. 26), a kronika dukljanska uprav zove sina Svevladova Totila, dok ga Orbini i Doglioni zovu Totio. Sto je u povijedanju čisto Kačićevo, to je lako raspoznati. To su samo kratki, neznatni umeci, većinom ispoređenja, koja odaju pjesničku žicu piščevu. Tako n. p. govoreći, kako su Totio i Ostroilo (s. 26) osvojili Ugarsku, nadodaje: ,,i zato kakono vrutci vodeni, kada sa svih strana udare, potapaju poija, sela i gradove, tako i ovi narod nagli, udarivši u ravnu Ungariju, svu je u malo dana