СРЂ

1078

СРЂ. — SRĐ.

upravu francusku zamijeni nered i samovolja, a nesnosni tereti još više pritisnuše nevoljni narod. 0 narodnoj se samostalnosti ne mogaše govoriti; što više dvije naj bogatije i naj Ijepše pokrajine, Lombardija i Mletačka, izmjeniše francusko gospodstvo s austrijskim. Bilo je doduše Ijudi, koji su se čvrsto nadali, da će se u lombardsko-mletetačkoj kraljevini pod upravom umnoga i razboritoga nadvojvode Antuna razviti bar donekle narodna samostalnost, ali u Becu se na sve prije mišljaše nego na to. Nadvojvoda se Antun, ozlovoljen radi uloge, te moraše po naredbi iz Beča predstavljati, zahvali na svojoj časti. Njegov nasljednik nadvojvoda Rainer za punih 30 godina izvršivaše naloge iz Веба, uvađaše u nutrnju državn i upravu austrijske zakone, ne pitajući, da li se ti zakoni mogu dovesti u sklad s talijanskim prilikama. To bijaše doba, kad se uhodarstvo i redarstvo razvi do silne moći. Ali iz takova sjemena proklija za Austriju samo mržnja i prezir. Razočarani Talijanci, sputani još јабе nego ikada prije, bijahu voljni da nastave borbu. Oduševijena mladež slušaše osobitim veseljem, nehinjenom radosti vijesti o bunania u Pjemontu, Lombardiji, Siciiiji i Napulju. Grozne muke, kojima podlegoše zatočnici slobode, borioci za svetu ideju ujedinjenja svoje rascjepkane domovine, ne mogoše da ih zastraše, što više tako su djelovale na njih, da svi bijahu spravni da žrtvuju domovini svoj život, svoju krv, samo da sruše već jednom omraženi tuđinski jaram. Ali trijezniji i oprezniji ljudi, uviđajući da se urotama, bunama, bodežem, umorstvom ne će doći do žuđene svrhe, bijahu zabrinuti za život svoje djece. Pod takovim dojmom odluči se Garibaldijeva majka, Rosa Raimondi, da od svojega sina Josipa učini svećenika. Ali mladi Garibaldi vatrena srca, žarke mašte, poetične duše, imaše sve drugo na umu, nego da dovrši svoj život kao župnik ili župnički pomoćnik u rođenoj Nizzi. U tome ga podupiraše svojim savjetima stariji brat Anđeo, koji mu iz New-Jork-a, kamo bijaše pošao u trgovačkom poslu, pisaše, da se već jednom liši starih predsuda, da domovini posveti svoju ruku i svoj um, radeći za njezinu slobodu i za njezino ujedinjenje. Takovi savjeti padoše na plodno tlo, i dogodi se, da jednoga dana mladi Josip pobjegne iz očinske kuće, da sa tri druga potraži svoju sreću u