СРЂ

1114

СРЂ. — iSRĐ.

štokavce ; ali opet nijesu mogli doći ni iz južne Dalmacije (južno od Neretve), jer se tamo govorilo uvijek jekavski, dok su ovi naši kolonisti čisti ikavci; ne može se napokon misliti ni na zapadnu polovicu poluotoka Rata ni na otok Korčuiu, jer se tu doista govori ikavski govor, koji se već dosta približava štokavskomu (tako n. pr. tamo nije nikad bilo samoga č.a, nego se uvijek govorilo jedino što!), ali opet na Ratu i Korčuli izgovaraju se mnoge riječi sa šć (n. pr. ognjišće, šćipati, išćem), koje naši kolonisti kao pravi štokavci izgovaraju sa št (ognjište itd.); i tako od c i j e 1 e D a 1 m a c i j e ne ostaje zbilja nego samo makarsko primorje, iz kojega su se krajem XV. vijeka mogli iseliti štokavci ikavci. Ali kad ne bismo znali, da su naši kolonisti došli iz Dalmacije, opet bi po njihovu govoru mogli sigurno reći, da su došli baš iz makarskoga primorja a ne iz koje druge ikavske oblasti (iz sjeverne Hercegovine ili iz zapadne Bosne), jer s jedne strane neke vrlo karakteristične riječi i oblici pokazuju, da su u domovini živjeli blizu čakavaca . govore naime crikva (a ne crkva), hiža (a ne kaća), vazet (a ne uzeti), imaju njemačke riječi škare (mjesto nožice) i rehtar (u Marulića rihtar — sudac) itd.; s druge strane — kako je dobro opazio Dr. Smodlaka - mnoge slavenske riječi, što imaju za m a s 1 i n u, smokvu (i lozu), dokazuju, da su đošli iz nekog primorskog kraja, gdje su živo gojili i maslinu i smokvu ; i tako opet izlazi, da su morali doći iz primorja južno od čakavaca, dakle južno od Cetine, dakle opet iz makarskoga primorja ! Da je to njihova stara postojbina, govori napokon i to, što — kako je također opazio Dr. Smodlaka — niti govore da su Hrvati niti da govore ,hrvatski' ; a da su došli iz sjeverne Dalmacije, oni bi sigurno znali za hrvatsko ime, jer mu je to stara kolijevka. Kada se dakle sve to uzme u obzir, onda se može povjerovati pučkoj predaji, „која se do danas sačuvala u Bačini kod ušća rijeke Neretve, gdje narod pokazuje ruševine M i r k o v i h dvora, odakle da se Mirko s mnogim narodom iselio preko mora. A s tim pričanjem slaže se na vlas predaja sačuvana u naseobinama, da je naime neki vojvoda Mirko doveo narod u Živu Vodu, gdje do danas brojno pleme Mirkovo posjeduje najljepše i najplodnije zemlje (Dr. Smodlaka u Svaćiću, str. 53)." * * *