СРЂ

1116

U naše se naseobine najlakše stiže iz gradića Termoli, koji je na obali Jadranskoga mora a na željeznici, što iz Bolonje vodi preko Jakina i Bari u Brindisi (od Bari do Termoli ima brzijem vozom nešto preko 4 sata, a od Jakina nešto preko 4 1 /,). Termoli je mali i dosta nečist gradić, premda u njemu ima svoju rezidenciju i biskup, kojemu su podložne i naše kolonije. Uopće za njih je Termoli vrlo važno mjesto, jer tamo vodi jedina cesta što imaju i koja veže barem Kruč sa željeznicom; sada se gradi nova cesta, koja će spajati Kruč u južnozapadnom smjeru s gradom Larino, gdje je politička vlast (sottoprefettura), pod koju spadaju naše kolonije, i odakle će željeznicom moći ravno ići u glavni grad provincije, Campobasso. Dok su još brodovi na jedra prevozili trgovinu s jedne na drugu obalu Jadranskoga mora, u Termoli su se često sastajali naši kolonisti, koji su tamo dovozili svoje proizvode (osobito žito), s dalmatinskijem mornarima i trgovdma, što su dovozili drva, konje, ribu slanu itd., pa su se i razgovarali na svome jeziku; tako je bilo i prilike, da kolonisti nauče od Dalmatinaca koju riječ što nijesu bili donijeli sa sobom, kad su se ono iselili (tako su mogli naučiti n. pr. i duhan, ako ga nijesu naučili od najnovijih putnika !). Nego otkada je željeznica tuda stala juriti a parni brodovi svratiše trgovinu u glavnije luke (u Jakin i Bari), prestao je i taj saobraćaj među obe obale. U Termoli može se sada naći dosta dobar konak a dobra hrana u gostionici „Albergo della Vittoria" odmah do željezničke stanice; samo im voda ne valja, pa dobru pitku vodu i prodavaju u bocama. Da se pak stigne u Kruč, može se ići poštanskijem kolima, što kreću svaki dan iz Termoli poslije 10 sati pr. p. i idu u Palatu a odanle opet u Kruč, kamo stižu oko 7 sati večera. Komodnije je, ali zato i skuplje (stoji 30 lira) naručiti u poštara u Palati svoja kola, kojim se može stići u Kruč za 5-6 sati; a treba toliko vreinena, jer ovdje Apenini stižu svojim obroncima sve do samoga mora, pa se cesta po valovitoj zemlji sve penje, pa opet spušta, jer naravski ona ide iz mjesta u mjesto, a svako je mjesto sagrađeno na vrhu brežuljka, na koji se svaki put treba popeti, da se opet spustiš na drugu stranu. Uz to penjanje i spuštanje cesta se opet sve više diže, jer u zapadnom smjeru obronci Apenina bivaju sve viši, i tako u Kruču stigne se do visine od 440 metara, u Stifiliču do 548 a