СРЂ

1118

СРЂ. — SRĐ.

vjek vjerovao, koliko malo dobrih cesta ima u ovijem krajevima; na tome se najbolje vidi nevaljalština burbonskoga režima u negdašnjoj napuljskoj kraljevini: premda je od godine 1860, kada je Napuljska spojena s Italijom, potrošeno u samoj pokrajini Molise prekp 100 milijona lira za ceste i putove, opet mnoga i mnoga mjesta nemaju još sveze s glavnom mrežom cesta! A to nijesu zabitna sela, već varošice i gradići, gdje ima dosta imućnih i obrazovanih ljudi, koji su tako katkada osuđeni, da godinama ne izađu iz svojega mjestanca! — Inače za moju svrhu nije mi ništa smetalo što sam se u Stifiliču zadržao samo nekoliko sati a što u Mundimitru nijesam ni bio, jer mnogi Stifiličani i Mundimitrani dolaze često u Kruč, gdje mogu koješta kupovati, što u njih nema, pa ga zato oni i smatraju kako svoje glavno mjesto a i zovu „malom Napuljicom", jerje Kruč mnogo veći i bogatiji i uredniji od Stifiliča i od Mundimitra. I tako ja sam mogao i u Kruču razgovarati s ljudima iz obe ostale naše kolonije i uvjeriti se, da u govoru ovijeh triju mjesta nema nego sitnih razlika. Osobito je mnogo Stifiličana i Mundimitrana bilo vidjeti u Kruču na Uznešenje (22. septembra) i još više na Svetog Mihajla (29. septembra); Sv. Mihajlo je naime zaštitnik kručki, pa se svetkuje tri dana, to jest još i dan prije i dan poslije pravoga njegova dana. Tada oživi cijelo mjesto: ljudi ne idu u polje na rad, trgovci putnici donesu svakojake robe, a osobito pune vreće kostanja, što svi tada vrlo rado jedu; procesije idu po gradu, muzika svira, a u večer se bacaju vatre i na trgu pleše. Tom sam prilikom vidio, kako se i u najzabitnijim krajevima Italije ima smisla i ljubavi za sve što je lijepo: naše kolonije nemaju svoje muzike, pa kručka općina potroši nekoliko stotina lira da dobavi za tri dana muziku iz bližnjeg mjesta i majstora, što će vatre paliti. Muzika je ove godine bila iz vrlo malog mjesta i sastojala se od samih radnika i malih obrtnika, aii opet je mnogo bolje svirala nego li slične muzike u Beču, na primjer veteranske; vatre su pak bile vanredno lijepe, mnogo ljepše nego li sam ih nekoliko nedjelja prije gledao u bogatom i finom lječilištu Reichenau na Semmering-u kod Beča. Već zbog svečanosti Sv. Mihajla najzgodnije je vrijeme, da se ide u Kruč, druga polovica septembra, jer ljeti je i tamo vrlo velika vrućina, a zimi opet u kućama je dosta osjetljiva zima, jer imaju podove od kamena ili od cementa a nemaju peći.