СРЂ

SLAVENSKE KOLONIJE U ITALIJI

1121

potrebljava samo talijanski oblik Marija. Naprotiv među prezimenima ima još po gdjekoje, što je sigurno ili po svoj prilici slavenskoga porijekla: Blascetta (ali se izgovara Blažeta), Matassa (Matas), Miletti (Mileta), Mirco (Mirko), Papiccio (Papić) itd. Čudan je način, kako obično kažu nekomu ime: uzmu najprije njegovo kršteno ime, pa u genitivu ime oca mu, a napokon djedovo ili (ako mu je baba bila poznatija od djeda) babino rnu ime u obliku posesivnog pridjeva na — in, n. pr. Džens Saverija Mingunin = „Vice od oca Saverija a od djeda Minguna", ili Džovan Tomasa Ruzalijin — „Ivan od oca Tome a od babe Rozalije"; uopće od dva imena, kojim se kaže nečije porijeklo, prvo ide u genitiv jednine a drugo slijedi kao posesivni pridjev na -in, n. pr. medik je sin Don - Džovana Vetin = liječnik je sin Don Ivana Vetta. Jedino su u jeziku dobro sačuvali svoju narodnost! ali opet se samo sobom razumije, da su i tu pod vrlo jakim utjecajem talijanskoga jezika; ta mi na primorju znamo, kako je i na naš govor jako utjecao talijanski jezik, premda se naš položaj ne može nikako isporediti s položajem našijeh kolonista u južnoj Italiji! mi smo prelazili u Italiju zbog nauke i trgovine, a Mlečići su za nekoliko vijekova slali svoje ljude u Dalmaciju, da njom upravljaju, — ali naši kolonisti od 400 godina sasvim su odijeljeni od našega naroda, pa žive kako mali otočić odasvud opkoljen talijanskim morem: u javnom životu, u školi, u crkvi čuju samo talijanski; čim maknu nekoliko koraka iz svojega mjesta, moraju govoriti talijanski, pa je dabome u njih talijanski jezik mnogo šire i mnogo dublje zašao u njihov govor. Najprije se je njihov izgovor, da tako rečem, potalijančio: kada ih prvi put čuješ govoriti, čini ti se da su Talijanci, koji slabo umiju da govore naški! oni naime ne izgovaraju više, kao što mi izgovaramo, svaki vokal jasno i potpuno, nego neakcentovane vokale, osobito ako su pri kraju riječi, izgovaraju slabo i nejasno, tako da se ne čuje dobro, koji je baš vokal, a često se vokal uopće i ne čuje; u tome pogledu Kručani idu dalje od Filičana i Mundimitrana, jer su oni u jačoj svezi sa susjednijem talijanskijem mjestima, pa su zato i prihvatili talijanski izgovor više od ostalijeh, a i primili su gdjekoju talijansku riječ, za koju su ostali još sačuvali staru slavensku. Taj potalijančeni izgovor iz početka najviše i smeta ra71