СРЂ

SLAVENSKE KOLONIJE U ITALIJI

1107

malo pomalo sasvim poslaveni, pa sa svojim domašnjim i sa svojom djecom govori opet samo na našu! i tako bude doista čudnovat slučaj da se Talijanac u Italiji poslaveni! — Ako dakle odbijemo potalijančenu inteligenciju i talijanske došljake, opet možemo reći, da u ova tri mjesta ima (zajedno s „Amerikancima") oko 4500 Slavena. Za ove Slavene u južnoj Italiji znali su talijanski historičari i geografi XVIII. vijeka, što su pisali o historiji pojedinih pokrajina i mjesta Napuljske kraljevine ili su ih opisivali, ali za nauku otkrio ih je naš Medo Pucić. Kad je naime g. 1851 bio u Napulju, uđe jednom u dućan nekog krojača, gdje je na svoje veliko čudo čuo, da gospodar s nekoliko Ijudi razgovara naški; upustivši se u razgovor s njima, sazna od njih, da su iz Kruča i da tamo svi tako govore; za dalje obavijesti uputiše ga pak na svojega mještanina, profesora Ivana De Rubertis. Na taj način Medo Pucić stane se dopisivati s De Rubertisom, od kojega je prije svega tražio historičke i etnografske vijesti o tijem Slavenima, pa je De Rubertis-ova pisma naštampao u „Objavitelju dalmatinskome" od g. 1856. Odatle je vijest o tijem slavenskijem kolonijama prešla u neke njemačke naučne novine, pa su tako za njih obaznali i neki talijanski naučnici a među njima i poznati filolog Ascoli, koji je prvi i posjetio (g. 1867) u naučne svrhe naše kolonije. Za njime su dolazili i drugi: prije svega (g. 1870) dva slavenska historičara, Rus Makušev i Bugarin Drinov, pa drugi, slavenski i neslavenski, naučnici i turisti. Osobito su zaslužni za poznavanje našijeh kolonija u širim krugovima dva Dalmatinca, prof. Risto Kovačić i advokat Dr. Josip Smodlaka; prvi je nekoliko puta svraćao k našim kolonistima i među njima živio, pa je (god. 1885) naštampao dosta opširan članak o njima u „Glasniku srpskoga učenoga društva" (u 62. knjizi); Dr. Smodlaka pak bio je godine 1904 dva puta među našijem kolonistima, prvi put sam s gospođom (a to je bila prva Slavenka što je tamo dolazila!) na jedan dan, a drugi put s još tri druga na nekoliko dana; on je o kolonijama napisao dva vrlo interesantna članka, jedan u zagrebačkoj Hrvatskoj Misli (u 12. svesci god. 1904), a drugi u zadarskom kalendaru Svačiću za g. 1906 (odakle je i napose oštampan), pa se slobodno može kazati, da je on otkrio te kolonije za našu širu publiku, jer što je Pucić bio naštampao god.