СРЂ
О POSTANJU POLJICA
1 145
tvrdi, 1 da su nužni vanjski elementi, da se stvori država, jednako, kao što je potrebita narodna mješavina, da se razvije narod. Finot 2 je otišao još i dalje, te je ustvrdio, da razlikosti među rasama i ne opstoje u sebi, već da su to samo fikcije naših moždani. Jedino konkretno što opstoji, to je narod, alije i on rezultanta razlieitih etnickih elemenata. Narodi su prema tome samo mixtum compositum, 3 a narodne osobine rezultanta socijalnog milieua. Kakav se proces razvio dolaskom Hrvata i Srba u ove krajeve i kako je na ove djelovao novi prirodni i socijalni тгlieu, dade se u glavnim crtama prikazati. Useljenjem Hrvata i Srba u rimsku Dalmaciju našle se dvije glavne klase stanovnika, jedna spram druge. U kulturi inferiorna rasa bila je bez sumnje slovenska, ali je ova bila osvajalacka — na mišici i brojem јаба. Spram ove klase stajali porazbacani Romani i oni u dvije grupe odijeljeni; starija, kako je već rečeno, na morskim međama i po ostrvima, mlađa — isluženi rimski vojnici i poromanjeni Iliri -- po brdinama. Useljenici, kada dođoše u ove strane, bijahu još u emotivnom kulturnom stanju — upotrebljavahu još svu produktivnu energiju za boj. 4 Romani nasuprot prevališe davno ovu primitivnu fazu, tada razvijahu ekonomski organizam. Pri riješavanju političkih i gospodarstvenih problema, treba prozrijeti u odnošaje, antagonizam i borbe ovih grupa, jedne protiv druge. Hrvati zapremiše suhe međe; u prvom redu plodna polja. Posred njih življahu u brdinama bez tvrdog porodicnog uređenja otančani Romani; na morskoj međi i po ostrvima stanovahu kulturni predstavnici latinstva u Dalmaciji. Nastojanje
1 Ralzel: o. o; u uvodu; Ratzel: Der Staat und sein Boden. 2 Finot: Les prejuge des races. Paris 1906. 3 L. Gumplowicz o. c. str. 175. Dr. N. Colajanni. Latini e Ang'lo-Sassoni: str. 8-45. 4 A. Brooks: Das Gesetz der Zivilisation und des Verfalles; Wien, 1907. str. XI —XXXII. Pisac mnno dijeli cijeli razvitak čovječanstva u dvijefaze: u fazu emotivnog tipa, koji dava vojnika, svećenika i umjetnika, i u gospodarstvenog čovjeka, koji svu energiju razvija u sticanju kapitala. U ravnovjesju ovih tipova vidi pisac kontinuitet historije.