СРЂ

106

СРЋ — SRĐ

Senatori potreseni od iznenadenja mučahu. Ali napokon ustane dostojaristveno Dživo Caboga (tedesco) i reče da ni prilika ni čas ne dozvoljavaju duže opravdanje, da mu je savjest čista i da smije odgovarati za lojalnost svojih drugova; da se senat savija pred voljom Božjom navještenom kroz Cara Napoleona. Zatraži zatim od Delorta pismeno saopćenje govora i dekreta. Senat ostane sakupljen da primi te prijepise; ali ne dobi nego samo prijepis dekreta, jer se Delort izvine da je ono što je čitao samo koncept a obeća im prijepis, koji im za stalno nigda ne dade; nego i dekret i govor iz pariskih narodnih arhiva iskopa ovog vijeka Gavrilović i objelodani u svojim „Исписи" Бр. 245, 248 и 249. Odmah zatim vojska uljeze u „Dvor", zauze vrata, državnu kancelariju, riznicu, divonu i sve urede i na sve stavi pečat. I tako svrši posljednji čin dubrovačke tragedije, a Napoleon potvrdi ukinuće republike svojim pismom od 18 februara 1808, koji upravi generalu Marmontu a priopći evropskim vlastima to ukidanje notom od 3. juna 1808. Onaj isti dan Bruere priopćujući da je njemu povjerena uprava dubrovačke oblasti navijesti Champany-a ukinuće navodeći da je Marmonta dovela na to zla uprava senata, spletke njegove oko paše bosanskog da izmoli zaštitu sultanovu protiv atentata Franceza i tužbe puka da je senat spletkama zapriječio vojnu službu(!) Nakon 15 dana u drugom pismu Bruere mu javi, da su pučani u Dubrovniku radosni s ukinuća republike i da su očitovali to svoje zadovoljstvo divnom igrankom Marmontu, alegorijama u čast Napoleonovu i svakojakim znacima prijateljstva. 1 istina je. Pjevalo se po ulicama u slavu Napoleona i Marmonta naški i francuski, napijalo i pilo do u kasno doba noći. Usklik nam je zabilježio, I. J. Milović ovako: Vive le notre grand empereur Napoleon! A pjesma po njemu bila je ova: Chantez la chanson, Vous bons domestiques I Chantez la chanson Au general Marmont!