СРЂ

UKIDANJE DUBROVAČKE REPUBLIKE

107

Srpski se ova ista pjesma ovako pjevala: Pjevajte pjesmicu, Sve naše sluge; Pjevajte pjesmicu Vojvodi Marmontu! Nego se i neka vlastela i puk razočaraju i malo godina poslije podignu ustanak protiv Franceza, jer iskra patriotizma ne bješe posve utrnula u njihovu srcu. Taj se ustanak svrši dolaskom austrijske vojske 1814. godine.

VRIJEME. beč. ' vanda grofioa barelli. Na svom putu vidjeh svega, svašta Dok me ovdje ne povede mašta. Nepoznat je kraj, i svud me nešto mori Svaka biljka, kamen, sve o tuzi zbori. Gle! i b'jela avet nepomično sjedi, Ne vidi me; stazu misli svojih sl'jedi. Lice joj je čudno, al odvažno. Sve je na njoj neobično snažno, Кб i čekić kog u desnoj drži ruci, Kano sat i zvono što ječi u muci Svaki put kad javlja da je prošla ura. Ove tužne glase lomeć nosi bura. Više puta cv'jeće sobom nosi, Koje vene pri jutarnjoj rosi, Dok im braća busu na zelenom cvatu. Jao! jedan leži zgnječen sav u blatu, Drugog, kano slamku, nosi u svom viru, Baca ga na zvono — ostavlja na miru. Ah, na miru — b'jedan, gdje je pao. Tu baš avet lupa, tu je stao! Slabe nade tekar leptirove sile Usred srca među laticam se skrile... Sat odbije, ona l'jeno ruku spusti Cv'jetak mrvi, zvono tutnji, lišće, šušti.