СРЂ

MORE HUJI, MUNJE SIJEVAJU.

ZAGREB. DRAGUTIN HIRC. Mjesec i više dana nije pala kaplja kiše, nastala suša za bilje, omara za ljude i životinje; presušile šterne (bunari), ljudi se zabrinuli što će piti, u čemu kuhati i prati. Trava je požutjela, južno ju žarko sunce spržilo, kao i lišće po cvatućem bilju. Smokva svija žalobno svoje lijepe, velike i tamno-zelene plojke, a mnoga svrž i grana stoji gola kao usred zime. Dapače i maslina, koja ima tvrdo i kožnato lišće, pogiba za kišom, jer joj je kameno tlo suho do kraja. Mnogi se već listak smotao i uvenuo i pao pod iskrivljeno deblo. Katkad se na nebu pokazao koji oblačak, no, jer se pojavio na sjeveru ili istoku, slabe je nade, da će pasti kiša. Uoči Marijina imena počeli se kupiti oblačići daleko tamo prama jugu, kupili se, pribirali i pribrali se u mrke tmaste oblačine, koje se širile sve dalje i napokon zastrle velebitske lance i daleki kameni otok Rab. Nebo se poslije sedme ure zavilo u crno i grad je Krk govorio: Bit će dažda, da bi dragi Bog dao! Postije sedme ure pale prve debele kaplje i razbijale se po pločnicima grada, no za malo naskoči vjetar, gonio oblačine i zvijezde se pokazale. — Jaoh, ne će dažd, sve će nam izgorit, dragi šjor, reći će jedan starac, dok su drugi okomili glavu i gledali, kako im se nada u nebeskim visinama razbija. Nebo se smilovalo, pljusak se spustio, ljudi počeli ulicama bježati. Kiša curi sa krovova, teče po ulicama, sabire se u žljebove i hrli u šterne (bunare), koje su ljudi odavna očistili, nadajući se kiši, koja je preko noći nakvasila zemlju, osvježila prirodu, okrijepila ljude, svladala omaru i dala pitku, svježu vodu. Padala kiša do rana jutra, kada začujem silan i jak šum te pođoh k prozoru. Oko mi seglo do otoka Raba; na ovoj se daljini more pjenilo, šumilo, buktilo, a na hiljade bijelom pjenom orošenih valova valja se prama gradu Krku: 8