СРЂ

136

СРЂ — SRĐ

jame, gdje bi mrtve zakopavali. O tome nam bilježi Liber Reformationum: Anno Domini 1363. Die XXVI Madii: In minori consilio sono campane, more solito congregato, captum fuit et firmatum de faciendo fieri sepulturas concavas et profondas, a duobus cubitis supra. Item in dicto minori consilio captum fuit de faciendo duos officiales ad videndum sepulturas fiendas ecc. I oni te jame iskopaše na Pilama, i to sedam na broju na mjestu, gdje se danas koči „Hotel Imperial". Otale se i prozva ono mjesto ,,Na Jaminama". Nije se znalo, gdje su te jame bile, dok se nijesu pukim slučajem godine 1895. otkrile, kad se kopao temelj za hotel. Te se godine nađoše četiri od tih jama, lijevo od puta, koji je vodio u Gruž (danas ulica „Između vrta"). Na njihovu dnu bijaše mnogo kostura i klaka. 1 Isto tako pukim slučajem našle su se i ostale jame, i to god. 1905. Te godine na mjestu zvanu „Ispod Gradca", koje je udaljeno kakovih 500 koraka od „Jamina", kopaše temelj za gradnju kuće popovskog zbora u Dubrovniku proto Niko T. Matičević. On mi pripovijeda, da je tom prilikom naišao na nekoliko jama, punih kosti i klaka, kao i one na „Jaminama" i sličnih njima po obliku. U ovom slučaju vidimo, da je starim Dubrovčanima sveđ lebdjela pred očima ona: Salus reipublicae suprema lex esto. Kuga je harala, a narod se strašio i počeo da ostavlja grad. Prijetila je pogibao, da će se svak iseliti a ostati samo staro i nemoćno. Zato vlada zabrani svakome da ostavi grad, a neposlušnicima zaprijeti veoma oštrom pedepsom. U velikoj potrebi vlada će dopustiti, da se može ostaviti grad, ali najviše za šest dana i to da se ne smije poći dalje od Stona. Nu strah se ne pokorava nikomu pa ni zakonu: Jakob Paskov Menčetić htio je da pobjegne iz grada, ali ga uhvate i skupo plati tu svoju namisao. Kad se Dubrovčani ove pošasti oslobodiše, odmah stadoše da na što više načina iskazuju harnost Bogu i svecima, što su ih te nevolje oslobodili.

1 G. Gelcich : A proposito di certi ipogei đissepolti a Ragusa nel novembre 1895. Zara. Janković.