СРЂ

ZDRAVSTVENE ODREDBE U DUBROV. REPUBLICI 135

stanovati izvan grada u mjestu zvanu ,,Sv. Mihajlo della Cresta". Otole se nijesu smjeli odalečiti niti ukazati na ulicama, koje vođahu u franjevački i domenikanski manastir, ili na more. Ko bi se usudio prestupiti ovu zapovijed, bio bi izagnan sa zemljišta republike. Nije moguće baš tačno ustanoviti, gdje je bilo to mjesto. Svakako na Pilama, jer nalazimo među spisima Umoljenijeh, da se je godine 1320. vodila pravda proti nekim, koji napadoše čuvare dviju kuća za gubavce na zapadu izvan grada, a to je na Pilama. Ali vlada dubrovačka nije samo odredila represivne mjere proti gubavcima, nego za rana pobrine se i za bolnicu u kojoj bi se oni liječili i hranili, te znamo da su se u XIII. i XIV. vijeku stvorile dvije veoma korisne ustanove i uprav jedna za ove nesretne bolesnike, t. j. bolnica za gubavce, a okrom toga bolnica milosrđa. Vas onaj kraj, koji sačinjava donji, srednji i gornji Копб, bijaše sve do početka XIII. vijeka go ko prst. Nigdje kuće, osim gdje i gdje koje potleušice siromašnog poljodjelca. Bijaše jedino crkvica sv. Andrije po priiici ondje, gdje i danas. Tekar negdje u drugoj polovici pomenutog vijeka na brežuljku poviše crkvice sv. Andrije sagrade bolnicu za gubavce, a malo niže, gdje je danas kuća i vrt Rubricius, crkvicu Sv. Tome a uza nju manastir Malobraćana. Ali vlada razvali doskora ovaj manastir. I to baš god. 1317., kad je prijetila navala od Turaka. Razvališe ga, da se Turci ne bi mogli u njemu utaboriti. Za naknadu štete obitelj Sclavi prodade vladi za fratre svoje vrtove, koji se nalaze unutar gradskih zidina, gdje je i danas franjevačka crkva. Kasnije se ta bolnica premjestila, jer se od godine 1463 nalažaše na Pločama kod crkve sv. Lazara ,,S. Lazari aedes ubi prope degebant leprosi..." Nu kolikogod su glad i guba zajedno zadali jada i nevolje Dubrovniku, toli'ko je, a i puno više, zadala sama kuga. Prvi se put ova pošast pojavi u Dubrovniku god. 1348. A baš je u to vrijeme od god. 1347. do 1353 harala po cijeloj Evropi. U Dubrovniku te godine pogibe od kuge 160 vlastele, od kojih 110 članova Velikog Vijeća, trista građana i okolo 7000 pučana. Opet nakon samih 15 godina, godine 1363., posjeti ova pošast Dubrovnik. Pojavi se u Italiji, otole pređe u Albaniju a iz ove u Hercegovinu, otkle se spusti i u Dubrovnik. Stoga Dubrovčani i2 Italije nabaviše liječnika i čeruzika (vidara) i načiniše