СРЂ

134

СРЂ — SRĐ.

i danas postoji na južnoj strani grada kod sv. Marije, a zove se „Rupe". U toj zgradi sagrađene su u kamenu velike jame (otale joj i ime: „rupe"). U njih bi se spremalo žito, da se u vrijeme glada dijeli mukte ili uz veoma nisku cijenu. Dobavljanjem i dijeljenjem žita pako imale su upravljati osobite vlasti. Iza toga bilo je i poslije gladnih godina u Dubrovniku kao n. pr. XVIII. vijeka kad je postao u toj nevolji zaslužan Trajan Lalić, kojemu stoga bi 1764. god. podignuta spomenploča u prizemnoj sobi u Dvoru. 1 Ali nigda se iza ove ustanove glad u Dubrovniku ne pojavi kao strašan bič i ako je bilo gladnih godina. Ali od gube i kuge Dubrovčani ne mogoše se obraniti i one ostaviše mnogo crnih stranica u dubrovačkoj povjesti, jer Dubrovnik pretrpi mnogo jada i nevolja od ove dvije pošasti, a dubrovački patres patriae trebalo je da svojski rade i mnogo troše da sačuvaju grad od njih! Kao što milosrdno srce dubrovačke vlastele nije moglo podnijeti da građani skapaju od glada, tako isto gubavci pobude sažaljenje u Dubrovniku već za rana i kad se drugovdje po svijetu postupalo okrutno s njima, u Dubrovniku se nastojalo da se uredi ustanova na korist ovih nesretnika. Već u ХШ. vijeku, 1295. god., nalazimo gubavaca u Dubrovniku i već onda pojedini građani dubrovački smilovaše se ovim nesretnicima, te iste godine Damjan Voikašić zavješta za njihovo liječenje pet perpera u svom testamentu. Kad Volkašić ostavi ovo za liječenje gubavaca, znak je, da ih je već prije bilo u Dubrovniku. To se doba baš nadovezuje sa godinama križarskih vojna, kada ovu gadnu pošast križari doniješe s Istoka. A mnogo ih je bilo gubavih; i sama vlada dubrovačka za rana se pobrine da zapriječi širenje bolesti i da pomože ovim nevoljnicima. Vijeće umoljenika najprvo odredi da oni imadu

1 Natpis je na spomen-ploči ovaj: D. O. M. TRAJANO COMITI LALLICH OB PATRIAM SVO STUDIO SERVATAM MONVMENTVM ЕХ SENATVS DECRETO ANNONAE PRAESIDES POSVERE A. D. MDCCLNIV. Isp. „Srđ". 1907. br. 1. str. 36.