СРЂ

ZDRAVSTVENE ODREDBE U DUBROV. REPUBLICI I RASPRAVA PROTI LIJEČNIKU KRIVELARI 1676. GOD.

DUBROVNIK. . JOSIP ONYSZKIEWICZ. I. Raznih nesreća pretrpi Dubrovnik od svoga postanka; ali najstrašnija bijaše trešnja god. 1667. koja ga mal ne sasvim shrva; iza toga domaća nesloga poče kvariti ono što preostane, dok u prvom deceniju prošlog vijeka ne upropasti sasvim republiku; te ona pade, da se više nikad ne pridigne. Dubrovnik je kroz dugi niz vijekova svoga samostalnog života imao da se neprestano bori — pa bilo oružjem bilo pameti — proti grdom Osmanliji s jedne, a proti lukavom Mlečiću s druge strane. Ovo su bili javni neprijatelji, koji mu uvijek bijahu na vratima od kuće i za koje je znao, te je zato i stajao neprestano na oprezu i svaki njihov kret budnim okom pazio. Ali osim ovih javnih neprijatelja, imao je — što je mnogo gore — i tajnih, za koje nigda nije znao, kad će ga, ili hoće li ga pohoditi. A kad bi se pojavili, eto jada i nevolje: oni nemilosrdno prorjeđivahu dubrovačke starovnike bez razlike, vlastelu i pučane, bogate i siromahe, muške i ženske, starce i nejake. Ovi potajni neprijatelji — osim strašnih i čestih trešnja bjehu one tri nemile pošasti, koje strašno i nemilosrdno u srednjem vijeku harahu t. j. glad, guba i kuga. To bješe i u Dubrovniku kao po cijelom svijetu. Najstrašniji glad u Dubrovniku bijaše godina 1539. i 1540. Razzi piše, da je kroz to vrijeme poginulo od glada okolo 4500 Ijudi, a ono malo žita, što ga tada bijaše, prodavaše se po 20 grošića četvrt. „Nevolja gola najbolja škola", veli pjesnik. I tako ova pošast, kad mine, navede Dubrovčane da stvore ustanovu kojom bi se zapriječio povratak glada ili dajbudi ublažila njegova žestina. U tu svrhu oni odmah god. 1543. grade onu veliku zgradu, koja