СРЂ

ZDRAVSTVENE ODREDBE U DUBROV. REPUBLIĆI

147

u ruci će držati propeće, biće bez crevalja i stupaće između dva kanonika, te će biti obučeni u „koti" sa ljubičastom „stolom", konopom o vratu i trnovom krunom na glavi, a k tomu će svaki od njih dvojice nositi po jedne moći sv. Vlaha. Oko sv. moći biće četiri izuvena klerika u „kotama" sa trnovom krunom i konopom, noseći u ruci po jedan dublijer. Pred sv. moćima kadiće jedan izuveni klerik, i on u „koti" sa trnovom krunom i konopom. Pred pragosp. nadbiskupom biće dva obredara (tal. „maestri di cerimonie"), i oni izuveni, sa trnovom krunom i konopom. Za nadbiskupom će ići dva svećenika sa dvjema pomenutim pokorničkim predmetima, a imaće da paze na skuta nadbiskupove „каре". Kad procesija započne, zapjevaće se bogoljubno i žalobnim glasom („соп devotione e voce flebile") antifona ,,Exurge, Christe, adjuva nos", nakon čega će kler podijeljen u dvoje, jednako bogoljubno i žalobnim glasom recitovati na izmjenice sedam „pokorničkih psalama", što će biti dužnost vaskolikog klera, i stoga će svak od klera morati sa sobom donijeti „oficije" (tal. „offizio"). Procesija će se zaustaviti u gradskoj crkvi sv. Roka, čudotvornog štitnika protiv kuge, gdje će biti izloženo Svetotajstvo ; ophodna će povorka uljesti u tu crkvu kroz jedna pokrajna crkovna vrata, a izaći će kroz druga. Pred Svetotajstvom u toj crkvi svak ima pokleknuti s oba koljena i poljubiti tle. ' Kad se na svrhu procesija povrati u crkvu sv. Vlaha, pragosp. će nadbiskup blagosloviti svoj vjerni puk i podijeliće mu oprost od 40 dana.« I Svevišnji usliši vapaj svega puka, te istog mjeseca ova nemila pošast prestane. Da zahvale Bogu, što ih je ove nevolje oslobodio, obdržaše opet dne 10. 11. i 12. lipnja tri procesije, koje još u siječnju bijahu zavjetovali da će ih učiniti. Ovo je — Bogu hvala — posljednji put što se kuga u Dubrovniku pojavila. Istina u okolici (osobito u Konavlima i Župi) je mela god. 1697., 1784., .1785. i još nekijeh, ali u gradu je nije više nikad bilo.