СРЂ

СРЂ — SRĐ.

Vlastelina krvi plemenite, U slobodi zadojenih zlatnoj. Ne vide se sjedine im bijele, Nit se dižu ponosita čela, Cuče mukom pokučene glave, Ko nijemijeh utvare duhova, Sto se noču na sastanak roče Da udesom ljudskim gospodare.

Dvorište u „Dvoru" s bistom Miha Pracata. Dugo sjede — sjede skamenjeni. Ni ko zbori, ni podiže glave, Samo okom iz potaja straže, Sad do vrata, sad do druga bližnjeg Pa naginju problijeđela lica, K6 da vjetar gluhi prisluškuju. Još slušaju korake u dvoru, Još im zvuči zveketanje sablje,