СРЂ

170

ovim natpisom: ,,Ad Marinum Mattli. F.(ilium) Zamagnam Patr. (icium) Rh. (acusinum)". Tu sam poslanicu imao prilikc vidjeti u štarnpanom egzemplaru onih „Epistola" sačuvanom u mjesnoj franjevačkoj biblioteci. Dr. Korbler govoreći o toj poslanici, kojoj ne donosi originalnog natpisa, veli ovo: „Među „poslanicama, što ih je štampao Rubbi, čitamo također jednu na „Marina Zamanju. Budući da pjesnik tješi toga Marina u bolesti, „којој ni u toplicama nije našao lijeka, mogao bi tko pomisliti, ,,da je ta poslanica upravljena na njegova brata. No u natpisu ,,se poslanice izrijekom pominje, da je taj Marin sin Matije Za„manje, a otac se našega Zamanje zvao Marko. U drugu ruku „čitarno doduše u poslanici (st. 6.), da je Marin združen s pje„snikom „sanguine eodem" , no nigdje se ne kaže, da je on brat „pjesnikov, te ne možemo pomišljati па štamparsku pogrješku u natpisu". (Kčrbler spom. rad str. 170.) — Ova će argumentacija biti još bolja, kad se, prema onome što rekoh na početku ovog sastavka, ispravi ime oca našeg pjesnika: „Магко" u „Petar Martoličin (Markov)", a onda i ime oca toga bolesnog Zamanje, naime „Matija" u „Mato" (Matej). Ovo pošljednje iznosim stoga što nađoh bilješku u mjesnom gradskom parokijalnom arhivu, da je gospodin „Marinus Matt ei de Zamagna" preminuo u Dubrovniku na 20 111 1808. god. u dobi od oko 71 godinu. Taj je imao braću: Miha, Martolicu, Luku i Frana, a baš pjesnik u onoj poslanici, o kojoj je ovdje riječ, napominje tomu bolesnomu Marinu, kako ga u Dubrovniku čekaju sa drugim i mila mu braća („ . .. dilecta pectora fratrum"), da im se povrati iz tuđine zdrav i veseo. U godini 1783. ostavio je Brnja Zamanja grad Milan, gdje je po odredbi austrijske carice Marije Terezije bio od god. 1779. učiteljem latinskog i grčkog jezika, te je došao u svoj zavičaj, s namjerom, da se nakon 6 mjeseca dopusta opet povrati na svoje učiteljsko mjesto. Zamanja je taj dopust zatražio, pošto mu je iz Dubrovnika stigla tužna vijest, da mu je ondje umr'o stariji brat Martolica (Marko), a naš je pjesnik želio, da bi pomogao preživjelomu drugomu bratu i uredio očevinu. Kad je Brnja ostavio Milan, to nije baš točno poznato, ali biće svakako polovicom godine 1783. Na tu sam misao došao, pošto sam našao, da mu je taj brat (Martolica drugi) umr'o na 5. (6 ?) juna rečene