СРЂ

ZA BIOGRAFIJU DUBROVAČKOG LATINISTE

171

gođine. Svoju veliku žalosit rad smrti toga brata spominje Brnja — kako je poznato — u jednoj kratkoj pjesmi, koju je spjevao u Dubrovniku za vjenčanje svoga zaštitnika Rimljanina Karla Albini za Groficu Tereziju Casati. Drugi mu brat, Marin (zvat i „Магоје") umrije u Dubrovniku na 12. dećembra 1796. Oba mu ova brata umriješc kao neženje. Od sestara Brnjinih dvije su se udale. Jela se udala dne 2./1Х. 1747. za Ivana — Frana (zvata u književnosti: „Đivo Frano, ili kraće „Frano" i „Franatica") Sorkočevića, a taj je bio pjesnik i otac glasovitog dopunjača „Osmana" Petra — Injacija Sorkočevića. Ova je Jela ostala udovom dne 27. VI. 1771., te je umrla starica približivši se 80.toj godini, ako ju nije i prošla. Udala se je i druga sestra, Ana — Marija, za Vlaha Đorina Bozdarića dne 4./VII. 1762. Njihovome je sinu Ivanu Brnja spjevao jednu od onih poslanica, te ih je na svijet izdao već pomenuti Andrija Rubbi. Ovoj je Ani — Mariji preminuo muž u Dubrovniku polovicom novembra 1773. god., a ona je preminula u Dubrovniku na 21. II. 1804. Sestre Marija i Miira nijesu se udale, već su postale dumne (koludrice) benediktinke u dubrov. manastiru sv. Marije („Sanctae Mariae de Castello"); svečane dumanjske zavjete položile su one na 14. I. god. 1748. Starija od njih dvije, Marija, bila je dneva 12. XII. 1789. izabrata za dumanjsku opaticu (starješinicu) u tome samostanu, i to za cijeli svoj život („vita ejus durante"). Dvije pjesmice, koje su joj tom prigodom spjevali dum Vice Cumbelić i možda Marin Martellini, nalaze se u jednom rukopisnom zborniku pjesama u dubrov. franjevačkoj biblioteci, a spomenute su u štampanom katalogu („Biblioteca di fra Innocenzo Ciulich nella libreria de' Rr. Pr. Francescani di Ragusa" Zara 1860.) na str. 102. pod starim brojem 273. Ova dumna valja da je umrla u Dubrovniku negdje pred sami kraj god. 1802. — da li prije ili nakon mlađe joj sestre dumne Mare, to nijesam mogao naći. Zamanja je bio oduševljen slavitelj Francuza kao „osloboditelja i dobrotvora Dubrovnika". Od njega nam je ostalo nekoliko štampanih i neštatnpanih pjesama u pohvalu Napoleona Prvoga, njegove obitelji i pastorka mu Eugena, pak Molitora, Marmonta, Syvrea, i francuskog službenika Trogiranina Garanjina.