СРЂ

FRANCUZI NA ŠIPANU

235

bać, pjerka i druge hinjice traže hranu okolo braka i druge morske trave te Se prevrčući odrazuju razne žive boje, koje ih rese. Takove prirodne ljepote ne može kist da naslika, a kamo li pero da opiše; pa nije čudo da su se uzduž morske obale nanizale vlasteoske vile, a oko njih su zasađeni lemuni i naranče, poma i raznovrsna ruža, koja cvati u svako doba godine, pa se diviš i ostaloj raznovrsnoj tropskoj vegetaciji, koja bujno uspjeva. Nije dakle čudo, da ovako prirodna ljepota ovog ostrva mnogo djeluje i na stanovnike, koji uživaju lijepo zdravlje do duge starosti i koji su bistra uma i vesele ćudi. Zato u svako doba godine čuješ, gdje se razlijega na kopnu i na moru narodna pjesma, koju je šipanski Vuk — čestiti starina Dr. Baldo Glavić, kanonik, — sada slijepac, sakupio i štampao. Punim se pravom Šipan nazivlje vilenjakom dubrovačkim, gdje su vlastela u ljetno doba godine plandovali. Francuzi, kad zapremiše 1806. g. grad Dubrovnik, odmah poslaše posadu, ako i malu, na Sipan; ona se nastani u vlasteoskoj kući, te danas pripada nasljednicima Toma Martinovića. Vojnici stražu stražiše u današnjem potrijemku crkvice sv. Antuna. Potrijemak drže četiri stupa donešena iz Sorgove vile. U blizini je crkvice veliki „platan"; u njegovu truplu u noćno doba stao je na straži francuski vojnik. Na zemljištu zvanom „Fratilja" vojnici se' vježbahu u oružju. U to doba jedan vojnik nešto ukrade, za to ga stariješine osudiše na smrt. Viđenija gospoda u mjestu, između kojih i kapetan Gašpar Bunić, zauzeše se za osuđenika, te poslaše simpatičnu djevojčicu Katu Burić, svu u bjelini odjevenu, zapovjedniku francuske posade, da isprosi milost za osuđenika. Zapovjednik, na veliku svoju žalost, ne inogaše uslišiti vapaje dražesne djevojčice, jer osuđenik bijaše po treći put upao u isti prestupak. Osuda se izvrši i tog vojnika ustrijeliše na pomenutom zemljištu „Fratilja". Na bježuljku „Brdo" zvanom više same Luke, a do kuće plemića Altesti imali su Francuzi bonicu. Za vrijeme njihova boravka na Šipanu pojaviše. se šeše (boginje) među Francuzima i od njih uhvati seše malena djevojčica Mare Stjepović, koja je stanovala blizu bonice. Za Francuzitna došuljali su se Englezi. Pripovijeda se, da su ovi došli sa zapadne strane. Na znak fran-