СРЂ

HUMANITARNE USTANOVE

239

sv. Vlaha a na obalama sjeverne Amerike Dubrovnik opet zasja potpunom slavom za američkog rata. Regbi ipak кб da mu bješe suđeno da pogine, ali ne baš onako naprasno ko što poginu udarcem velikoga Korsičanina. Osvanuše krvavi dani u Francuskoj. Jakobinsko brodovlje sa svojim ognjenim žvalima banu pod mirni grad, prijeteći poraz i uništenje, ako mala republika ne plati u ime slobode francuskome narodu ogroman iznos novaca kao krvav otkup. Senat uplašen izruči na fpe krvavo stečeno zlato i srebro da bi spasio slobodu, te tako Dubrovnik opet spade uprav na prosjački štap. Pored ovako teškog udarca Dubrovnik ne zaboravi ipak svoje humanitarne zaklade i ustanove, a bilo ih je mnogo raznih kao što su one za otkupljivanje robova. I tako se i onda grad požrtvovanjem riješi na otkupljenje robova što je svake godine vršio. Ali prilike bjehu vrlo teške; trošenje novca činjaše se nemoguće. I u istinu bješe nadošla i druga nesreća, bješe nastala grozna zabuna među senatorima ne samo s nestašice novaca, nego i što prijećaše i sam glad, kakav se nije predvidio u nikakvoj drugoj nezgodi i što još bješe nastao nernir i strava u narodu radi imetaka i glavnica položenih na stranim bankama, jer im prijećaše propast s francuskih pobjeda. Ni sama privatna imanja nijesu bila ostala netaknuta. Vlastela i narod dopriniješe, koliko ko mogaše od privatnog imetka, na otar domovine. U ovakim dakle prilikama odluči senat da se otkupuju robovi iz turskih ruka, odluka dostojna rimskih podviga, te naj oštrije naredi da se otkupi i te godine, pa makarkakvim požrtvovanjem, broj hrišćanskih robova ustanovljen u staro doba i naloži državnim blagajnicima t. j. tezorijerima crkve Santa Maria Maggiore (Gospe Velike), đa dobave zato potrebite iznose koje im sam ustanovi bojeći se da iznos ne bi bio dostatan za oslobođenje svcga broja i uoblasti ih još u isto doba da posegnu i za crkvenim dobrima, jer je znao da je Rim često gledao kroz prste i dobrim okom ustanove dubrovačke i ticanje u crkvena dobra sa strane vlastele, jer ih je senat dubrovački jednako upotrebljavao na slavu Hristove nauke, i kroz dugi niz godina o svome trošku izdržavao kršćanske ustanove po turskome carstvu. Ovaj nalog senat potkrijepi motivacijom da je dužan pobrinuti se za svakog pojedinog građanina kao za samoga sebe.