СРЂ

238 СРЂ - SRĐ

nečovječnim trgovanjem i samo prekriveno mogao kogod iza ove gođine imati roba, dok i to iščezne. Ovako slavni barjak s. Vlaha postaje na moru simvol slobode mnogo vijekova prije nego li zastava gordoga Albiona! Ali uza sve to regbi da Dubrovniku bješe suđeno da mu slava počne zalaziti. Dvije trešnje! Na obalama afričkih gusara uništenje flote! Oko obala Velike Britanije pogibija nepobjedive armade, u kojoj učestvovahu dubrovački brodovi! Kuge! — sve to preživi Dubrovnik u kratko vrijeme. Samo bitka kod Lepanta, koja pokaza moć krščanskog oružja, ali u isto doba i opadanje kršćanske diplomacije, doprinije propadanju Dubrovnika, jer od onda datuje propast osmanskog carstva, s kojim interesi i bogatstvo Dubrovnika bjehu usko skopčani. Ali кб da sve to ne bješe dosta! Dubrovnik pretrpi smrtni udarac 6. aprila 1667. Кб da se sama priroda bila zavjerila, da uništi slavu i moć našega grada! Uzdrma se utroba zemlje, te je bogati grad, zavičaj naše vile pjesnikinje, pretvoren kroz malo časaka u gomilu ruševina: i sada se mješte pjesme uzdizahu jauci umirućeg plemstva i naroda ! Dubrovnik, hvala romanskoj žilavosti mnoge vlastele, u čiju su se krv presadile sve vrline srpskog življa, podigne se ko ranjenik oporavljen od bolesti. Dubrovniku bješe suđeno, da još jednom zapjeva, aii to bješe labudov spjev hrišćanske republike i dobre republikanske uredbe. Godine 1671. vlastela se kupe u senat zabrinuta što narod s nevolje iza potresa propada ekonomski i pada u ruke bezdušnih kamatnika, te zaključuju da se ustanovi zalagaonica „Monte di pieta", 1 gdje bi siromasi našli pomoć u potrebi primajući u zajam novac uz vrlo niske interese. I ova je zalagaonica jedna od naj starijih ustanova ove vrste u monarhiji, jer nema od nje nijedne starije do one u Gorici. Dubrovačka vlastela dadoše besplatno glavnice zavodu i narediše uz prijetnju strogih ,kazni da interesi budu samo toliki da pokriju troškove ustanove. I Dubrovnik se opet sagradi i oporavi. Okeani i Sredozemno more bjehu davno zaboravili zastavu sv. Vlaha, a stari takmac, Venecija, zlobnim posmijehom praćaše propast dubrovačkog brođovlja. Ali ko za čudo Sredozemno se more mudrom upravom senatora opet napuni kroz kratko vrijeme brodovima, па kojim lepršaše stijeg 1 Bido, gomila milosrđa.